Najnoviji podaci o rastu cijena ponovno su stavili inflaciju u središte javne rasprave u Hrvatskoj. Prema Državnom zavodu za statistiku, potrošačke cijene u travnju 2026. bile su 5,8 posto više nego u istom mjesecu prošle godine, dok su u odnosu na ožujak porasle za dodatnih 1,5 posto.

Riječ je o osjetnom ubrzanju inflacije, koje dolazi nakon višemjesečnog postupnog rasta i vraća je na razine kakve nisu viđene još od 2023. godine.

Ujedno, prema podacima Eurostata, Hrvatska se nalazi pri samom vrhu Europske unije po rastu cijena, višu inflaciju u travnju imala je samo Bugarska s 6,2 posto, dok je Hrvatska zabilježila 5,4 posto prema harmoniziranom indeksu.

Iz liberalne perspektive, ovakvi podaci o inflaciji nisu iznenađenje nego simptom dubljih strukturnih problema. Kad inflacija ubrzava, posebno pod utjecajem energije i usluga, to često ukazuje na slabu konkurentnost tržišta, preveliku regulaciju i neučinkovitu alokaciju resursa.

Drugim riječima, cijene ne rastu samo zbog "vanjskih šokova", nego i zato što domaći sustav ne omogućuje dovoljno fleksibilnosti i konkurencije da te šokove amortizira.

U zdravijem, otvorenijem tržišnom okruženju, rast cijena energije bi se brže prelijevao u prilagodbe, kroz inovacije, promjene u potrošnji i efikasnije poslovanje. No, kad imaš rigidno tržište rada, administrativne prepreke i snažnu ulogu države u ekonomiji, teret se jednostavno prelije na građane kroz više cijene.

Uz sve to, u Hrvatskoj dodatni problem predstavlja negativna selekcija o kojoj sam već pisao, pojava u kojoj sustav ne nagrađuje sposobne, produktivne i inovativne, nego često podobne i prosječne.

To je dugoročno razorno jer smanjuje ukupni kapacitet društva da generira rast i nosi se s krizama. Inflacija u takvom okruženju postaje još bolnija jer nema dovoljno snažnog realnog sektora koji bi je "izdržao".

Također je primjetno da se javni diskurs, uključujući sindikate, uglavnom fokusira na posljedice, traže se veće plaće, subvencije ili administrativne mjere kontrole cijena. No uzroci problema ostaju po strani: niska produktivnost, slaba konkurencija, ovisnost o uvozu energije i izostanak reformi. I nije to problem samo sindikata, nego šireg društvenog mentaliteta - lakše je reagirati na simptome nego se baviti neugodnim, dugoročnim uzrocima.

Iz liberalnog kuta, bez suočavanja s tim uzrocima, kroz jačanje tržišnih institucija, smanjenje političkog utjecaja na ekonomiju i prekid negativne selekcije, inflacija će se ciklički vraćati, a standard građana stagnirati ili padati.