Je li kršenje slobode govora kada društvene mreže uklanjaju neki sadržaj? Trebamo li ih zbog toga regulirati?

U drugoj lekciji serijala "Dead Wrong", švedski ekonomist Johan Norberg objasnio je na jednostavan način kako funkcionira sloboda govora u slobodnom društvu u skladu s pravom privatnog vlasništva. Ovo je kod nas posebno važno objasniti jer sam primijetio da mnogi, posebno oni desno orijentirani, često smatraju da im je povrijeđeno pravo na slobodu govora ako ih netko blokira na svojoj stranici ili profilu na Facebooku ili Twitteru. Pogledajmo kako je to Norberg objasnio.

"Društvene mreže uklanjaju desničarski sadržaj i, kao što je Donald Trump istaknuo, Google namješta rezultate da bi promicao anti-trumpovske vijesti. Moramo regulirati tehnološke gigante na internetu da bismo spasili slobodu govora.

Ne, ne trebamo. To je pogrešno!

Ta navodna pristranost rezultata na Googleu nestaje onog trenutka kad provjerite koliko su popularni određeni news portali i koliko im ljudi vjeruju. Više ljudi dobiva rezultate od Washington Posta nego od Breitbarta, ali to je zato što više ljudi čita i vjeruje Washington Postu.

Da, platforme ponekad uklanjaju sadržaj poput loših teorija zavjere. Pa što? To nije stvar slobode govora.

Pravo da slobodno govorimo ne uključuje pravo da budemo ozbiljno shvaćeni i definitivno ne uključuje obavezu drugih ljudi da nam daju platformu za govor. Smatram da je često kontraproduktivno uklanjati sadržaj, ali na vlasniku je da to odluči - ako vjerujete u vlasnička prava i slobodu govora.

Prijatelj Stuart me podsjetio na scenu večere u knjizi Atlas Shrugged (Ayn Rand), kad je Hank Rearden primoran slušati svoga brata Phillipa koji mu cvili kako mu je život težak.

'Phillipe, ponovi to još jednom i završit ćeš na ulici!'
'Ali', kaže Phillip. 'Nemam li ja pravo na slobodu govora?'
A Hank mu odgovara: 'U svojoj kući, ne u mojoj.'"