Novo ispitivanje javnog mnijenja u SAD-u, koje je provela neovisna organizacija YouGov za Cato institut, pokazalo je da bogati ljevičari nisu u pravu kad zagovaraju veću državnu potrošnju i proširivanje socijalne države s namjerom da se pomogne siromašnima. Vladin "Rat protiv siromaštva" je povećao socijalnu državu u SAD-u čak devet puta od 1960-ih do danas, a nije uspio smanjiti stopu siromaštva.

Ove činjenice itekako su svjesni i američki stanovnici. U spomenutoj anketi YouGova, čak 77 posto Amerikanaca izjasnilo se da je po njima Vladin "Rat protiv siromaštva" neefikasan. Članovi obje velike političke stranke se slažu - 80% republikanaca i 72% demokrata. Dakle, u trenutku velike političke bipolarizacije američkog društva, ovo je pitanje jedan od rijetkih konsenzusa.

Ali ono što je još važnije, i većina siromašnih Amerikanaca se slaže da je vladina borba protiv siromaštva neefikasna. 63 posto ispitanika koji primaju socijalnu pomoć smatra da "Rat protiv siromaštva" nije uspješan. Budući da je SAD u tu svrhu potrošio 26 bilijuna dolara od 1965. kada je predsjednik Lyndon Johnson proglasio početak "Rata protiv siromaštva", ovo je prilično bolna spoznaja.

Naravno, netko će sada reći da siromašni vjerojatno smatraju da ta državna potrošnja nije dovoljna pa zato smatraju takvu politiku lošom, htjeli bi da se ona poveća. Ali to nije slučaj. Kad su pitani bi li Vlada mogla pomoći siromašnima kad bi imala neograničena sredstva za tu svrhu, 58 posto ispitanika koji primaju državnu socijalnu pomoć odgovorilo je negativno.

Što onda žele siromašni da vlada učini kako bi im pomogla da izađu iz siromaštva? 59 posto njih odgovorilo je da bi se vlada trebala fokusirati na eliminiranje uzroka siromaštva, a samo 41 posto da treba izdvajati više iz proračuna kako bi im pomogla da ponovno stanu na noge. Još značajnije, 76 posto primatelja socijalne pomoći smatra da bi povećani gospodarski rast mogao učiniti više u eliminiranju siromaštva od socijalne države. Pazite sad ovo, siromašni Amerikanci preferiraju ekonomski rast u značajno većem udjelu i od članova lijeve Demokratske stranke, što znači da ljevičari nemaju pojma što treba siromašnima na koje se vole pozivati.

Drugim riječima, oni političari koji pozivaju na povećanje poreza kako bi pomogli siromašnima, definitivno nisu u pravu čak ni ako pitate siromašne. Ali postoje neke stvari koje bi država mogla učiniti.

Na primjer, čak 45 posto primatelja socijalne pomoći i 46 posto nezaposlenih Amerikanaca navelo je licenciranje zanimanja i slične regulacije kao najveću prepreku za zapošljavanje. Siromašni su također shvatili da ih je državni monopol obrazovanja iznevjerio. Većina (55%) primatelja socijalne pomoći je odgovorila da bi radije slala svoju djecu u privatnu obrazovnu ustanovu kad bi imali izbor. Siromašni Amerikanci podržavaju uvođenje vaučera u obrazovanje u većem udjelu (67%) od prosječnih Amerikanaca (58%).

Naravno, vladina "borba protiv siromaštva" nije jedini problem za pripadnike nižeg sloja. Prevelika kriminalizacija lakih droga, masovno zatvaranje i pristrani kazneni sustav također su naveli kao veliki problem; 23 posto primatelja socijalne pomoći je odgovorilo da im je policijski dosje najveća prepreka u zapošljavanju.