"Devetnaest zastupnica je svakako vrlo, vrlo malo. Čini mi se nevjerojatnim da u Hrvatskoj postoji Zakon o ravnopravnosti spolova, koji propisuje žensku kvotu od 40 posto, a koji se ne provodi, niti relevantne institucije sankcioniraju njegovo neprovođenje. To je razlog za ozbiljnu zabrinutost i osnova za poduzimanje odlučnih koraka, kako na nacionalnom tako i na međunarodnom nivou", rekla je stanovita Jackie Jones prilikom gostovanja na godišnjoj skupštini Hrvatske udruge žena u pravnoj profesiji.

Autoritet

U članku Jutarnjeg lista novinarka opisuje profesoricu Jones kao "jedan od najvećih autoriteta za ženska prava u Europi i šire", no ako upišete "Jackie Jones" u Google tražilicu, jako teško ćete bilo što o njoj naći. Toliki je autoritet. Zapravo, riječ je o profesorici feminističkih pravnih znanosti na Sveučilištu u Bristolu (UK) o kojoj na internetu nema gotovo ništa osim njenog profila na spomenutom sveučilištu i objavljenog članka u Jutarnjem i Slobodnoj Dalmaciji gdje se ona zgražava nad hrvatskim (ne)provođenjem ženskih kvota u politici i gospodarstvu.

Tko bira kandidate prema spolu?

Profesorice Jones, ženske kvote nisu put do ravnopravnosti. Ravnopravnost znači da svi građani moraju imati jednako zakonsko pravo - i to je to! Žene bi bile neravnopravne u slučaju da im zakon ne dozvoljava da se kandidiraju za Sabor ili da im propisuje drukčije uvjete u odnosu na muškarce - to bi bila neravnopravnost. Ali zastupnike u Sabor biraju glasači, a oni ne biraju zastupnike prema spolu, već prema vlastitim preferencijama.

Znate li vi ikoga tko će zaokružiti svoga kandidata samo zbog njegova/njezina spola? Tako to jednostavno ne ide. I zato je nemoguće namjestiti da u bilo kojem predstavničkom tijelu, koje se bira na demokratskim izborima, bude savršen omjer 50:50 - prema spolu, boji kose ili bilo čemu.

Koliko spol ima veze s tim i treba li uopće imati? Ja smatram da ni spol ni nacionalnost ni seksualna orijentacija ni religija, ništa ne bi trebalo uopće utjecati na izbor kandidata za predstavnička tijela pa je stoga totalno neutemeljeno i besmisleno dijeliti izabrane zastupnike na taj način. Činjenica je da imamo manje političarki nego političara, ali takva je situacija u većem dijelu Europe i svijeta.

Zašto su žene manje zainteresirane za aktivno sudjelovanje u politici? Nemam pojma, možda iz istog razloga zašto se žene rjeđe odlučuju za informatička zanimanja od muškaraca, a češće za psihologiju i medicinu. Možda je stvar u nekim genetskim predispozicijama, a možda jednostavno jer su pametnije od nas pa ne žele imati veze s politikom? Kako god bilo, ludost je nametati nekakve kvote po kojima će se nekim visokim inženjeringom prisiljavati bilo koga da se bavi nečim čime ne želi.

Zašto predsjednica, a ne predsjednik?

To je osnovni problem birokrata u Bruxellesu - oni misle da će jednostavnom matematičkom formulom stvoriti jednakost u društvu i ispraviti neke društvene tokove. Ne ide to tako, a kad takve matematičke formule namećeš silom nad jednim demokratskim procesom kao što je izbor saborskih zastupnika, onda siluješ demokraciju.

Mogu se i ja postaviti seksistički baš poput uvažene profesorice feminističkih znanosti pa pitati zar nije nepravedno što nam je predsjednica žena. Tko predstavlja nas, muškarce? Trebamo imati dvoje ravnopravnih predsjednika, od kojih će jedno biti muško...Naravno, šalim se, ali to je otprilike njihova logika.

I privatni sektor je na udaru

No, to još nije ništa. Lako je dok oni pokušavaju silovati našu politiku, što će biti kad krenu na privatni sektor? U istom tom članku piše i ovo: "Prema Zakonu o ravnopravnosti spolova, pravne osobe koje su u većinskom državnom vlasništvu, tijela državne uprave te ostale pravne osobe i obrtnici koji zapošljavaju više od 20 radnika obavezni su donijeti antidiskriminacijske zakonske odredbe i mjere za uspostavljanje ravnopravnosti spolova."

Dakle, oni te kvote ne namjeravaju nametati samo politici, već i privatnim tvrtkama. Što to znači u praksi? Znači ono, kad tražiš posao i poslodavac ti mora reći: "Sorry, ja bih vas rado zaposlio jer baš trebam nekoga vašeg znanja i sposobnosti. No, zakon mi ne dozvoljava jer imam već previše zaposlenika vašeg spola, sad moram zaposliti osobu suprotnog spola". Koliko to ima smisla i koliko nam takvi zakoni mogu naštetiti?

U privatnom sektoru poslodavce ne zanima kojeg ste spola, oni traže najsposobniju osobu za određeni posao kako bi firma ostvarila što bolje rezultate. Zakon nam ne bi smio nametati koga da zaposlimo. Jer u tom slučaju, postavlja se pitanje, npr. u tekstilnoj industriji gdje u velikim sustavima radi oko 90 posto žena. Hoće li država njih kazniti zbog nedovoljne zastupljenosti muškaraca? Kako će oni naći na tržištu dovoljno kvalificirane muške radne snage da ispune spolnu kvotu? Uočavate li ludost? Jer to je ludost.