Ne mogu se sjetiti nijedne teme u kojoj bih se složio s konzervativnom političarkom Karolinom Vidović Krišto, ali mučno mi je gledati kako se novinari nekih portala sada otvoreno naslađuju informacijom da joj prijeti "visoka kazna" jer nije ispunila spolnu kvotu na svojim kandidacijskim listama za izbore za Sabor. Mislim stvarno. Žena ionako nema velike šanse da će uopće prijeći izborni prag, a novinari, koji bi trebali biti kritični prema zakonima koji su stvoreni upravo iz razloga da onemoguće kandidature manjih stranaka i neovisnih lista, oni uživaju u takvom očitom iživljavanju.

Što se tiče samog zakona, kad bismo imali neko neovisno i stručno tijelo koje bi ocjenjivalo ustavnost, siguran sam da bi taj zakon bio srušen. Budući da je naš Ustavni sud takav da čuva velike stranke (jer su HDZ i SDP izabrali ustavne suce), zakon neće biti srušen. Svejedno, on je u suprotnosti s načelom ravnopravnosti, slobode kandidiranja i izbora te s pravom na slobodu udruživanja koje svaka politička stranka ili neovisna lista mora imati.

Spolne kvote u bilo kojem sektoru, ako su obavezne, znače de facto silovanje društva. U politici, na primjeru kandidacijskih lista za izbore, kvote su silovanje demokracije. One postavljaju formu iznad sadržaja, što odgovara onim političkim opcijama koje nemaju što kvalitetno za ponuditi. Primijetit ćete da moderna ljevica jako voli formu. Nekoć je ljevica bila usko vezana za radnička prava, predstavljali su je direktno ljudi iz sindikata u privatnom sektoru, ljudi iz tvornica. Današnja, moderna ljevica kao što je Možemo kod nas - od radnika nema ni "r". Njima je sad puno bitniji broj žena, broj homoseksualaca, broj ove ili one "zaštićene" skupine i njihov udio u nečemu. To je zato što takve političke opcije na slobodnom tržištu, u pravednoj utakmici, ne bi mogle konkurirati. Radi njih se stvaraju forme koje su vrjednije od samog sadržaja. Pa više nije bitno je li neka osoba sposobna ili pametna ako je ona žensko i k tome još transrodna biseksualka. Wow - 10 ekstra bodova!

Riječ je o još jednom feminističkom hiru na koji su vladajući pristali da bi udovoljili totalitarističkim tenzijama feministica koje čine manje od 5 posto hrvatskog društva. HDZ-u to odgovara jer velike će stranke uvijek lakše naći određeni broj žena, a čak i ako ne uspiju - nije im teško platiti kaznu. No, one manje stranke i liste, koje tek trebaju postati konkurentne - takvima će uvjeti poput ženskih kvota stvoriti nevolje ili možda čak onemogućiti njihovu kandidaturu. Na taj način vladajući izbacuju iz igre potencijalnu konkurenciju.

Kandidiranje na izborima treba biti slobodno i dobrovoljno. Kod kandidata bi trebalo biti totalno nebitno koje su boje kože, etničkog porijekla i što imaju među nogama. Sve drukčije od toga predstavlja ozbiljnu distorziju ideje o demokraciji, ravnopravnosti i slobodnim izborima. Ovakve birokratske perverzije nisu napredak, one vraćaju društvo u srednji vijek kad je bilo bitnije porijeklo i spol od onoga što čovjek može ponuditi.