Tijekom posljednjih par dana, otkad se štrajk prosvjetara zahuktao i oni krenuli u nove ofenzive, vidio sam svašta. Vidio sam profesorice koje doslovno kažu: "Nije me briga za one na minimalcu, ja sam VSS". Vidio sam uvjerene socijaliste koji se zgražaju nad plaćom od 7.000 kuna: "Ja ne mogu zamisliti da netko može preživjeti od takve mizerije". Vidio sam saborske zastupnike koji maštaju o revoluciji i pobuni protiv kastinskog društva dok pričaju o ovom štrajku, kao da je riječ o borbi za one potlačene, za one na dnu hranidbenog lanca, za one od kojih svi uzimaju i nad kojima parazitiraju. Vidio sam ljude koji pričaju uzbuđeno o štrajku koji su "čekali 10 godina" jer vide na pomolu "veliku redistribuciju bogatstva".

Zapravo je riječ o savršenoj zamjeni teza. Ovo može biti dio revolucije koja potiho kod nas traje već desetljećima, ali posljednjih 10-ak godina je stvarno uzela maha. Riječ je zaista o velikoj redistribuciji bogatstva, ali u smjeru suprotnom od onoga koji su sanjali Karl Marx i njegovi sljedbenici u prošlom stoljeću.

Sagledajmo stvari čisto matematički. Prosvjetari primaju neto plaću od 6.500 do 8.500 kuna + razne doplatke, dodatke, božićnice, uskrsnice, regrese, darove za djecu i još hrpu stvari za koje većina hrvatskih radnika nikad nije ni čula. Oni definitivno spadaju u 30 posto, ako ne i 20 posto, onih s najvišim primanjima u ovoj zemlji. I to je u redu. Ipak su ljudi profesori, završili su neku školu, tvrde da im je posao jako težak i da ih nitko ne poštuje.

OK, neka zarađuju više od skoro svih nas, običnih smrtnika. Nemamo ništa protiv. Ali njima to nije dosta. Oni bi još više. Nema veze što taj novac mora netko drugi zaraditi, a to su mahom oni koji zarađuju puno manje od njih. To su mahom oni na minimalcu za koje, kako kaže jedna vrla profesorica na štrajku u zagrebačkom elitnom kafiću, "nije me briga". Oni moraju zaraditi taj novac da bi bogata klasa prosvjetara mogla imati još više.

Što ćemo sad? Povećati poreze i smanjiti plaću onima s 4.000 kuna da bi oni sa 7.000 kuna mogli imati 7.500 kuna. Što je to drugo nego redistribucija?

Ali ovdje bogati plaču, cvile i kmeče kako su im preniska primanja, kako nemaju dostojanstva (to je njihov izraz za novac). Pričamo o Superhik revoluciji, o otimanju siromašnima da bi se dalo bogatima.

Najniža klasa je na početku svesrdno odobravala revoluciju. Zaslijepljeni marksističkom školom koju smo svi prošli, gledajući na državni novac kao nešto što pada s neba, savršen su plijen. Oni plješću dok ih pljačkaš! Takve kmetove ni Franjo Tahy ne bi mogao poželjeti.

Međutim, kad je u medije izašao podatak o prosječnoj plaći prosvjetnih radnika, onda se dio kmetova zapitao: dobro, pa tko tu koga pravi ludim? Kako može biti mizerna plaća kad toliko novca na hrpi mi u životu nismo vidjeli. Potpora je splasnula, ali i dalje većina (oko 55 posto) podupire štrajk bogatih.

Da budemo načisto, Plenkovićeva vlada troši na svakakve gluposti. To je činjenica. Učiteljski "whatabout" argument je faktički točan, iako dugoročno nema smisla jer ga jednako može koristiti i bilo tko drugi u Hrvatskoj pa tražiti novac. Ja bih učiteljima dao povišicu, dao bih im dvostruko. Plenković to može, uvijek ima odakle uzeti - naravno, od poduzetnika i radnika u privatnom sektoru. 1,1 milijun je i dalje impresivni broj ovaca.

Dao bih im sve zato što vidim koliko im je do novca stalo. Rekao bih im: "Evo vam vaše dostojanstvo!". Neka se vesele. Nakon njih će doći policajci pa onda medicinske sestre i liječnici (bit će jako zabavno kad bolnice ne budu radile zbog štrajka), pa socijalni radnici... Svi oni imaju svoje argumente zašto baš oni zaslužuju više. I svi oni bit će u pravu - jer svi rade odgovorne poslove i svi nam trebaju. I svi će oni dobiti to što traže.

Ali onda će prosvjetari s početka priče shvatiti da ništa nisu napravili jer su opet svi dobili povišicu pa opet neki zarađuju više od njih (a to mrze). Pa će oni opet u štrajk, i tako u krug.

Nije problem u novcu, kažem, ova država se razbacuje i na puno gore stvari, može onda i na povišicu onih 30% bogatijih. Siromašni hrvatski puk je navikao na to. Moj problem s prosvjetarima je u principu. Toliko su se srozali s tim pričama o dostojanstvu, o "mizeriji" koju primaju, o tome kako su za njihove loše rezultate krivi roditelji i djeca, cijeli taj cirkus je moralno dno dna.

Jesu li ti ljudi uopće svjesni kako drugi žive? Kad saborski zastupnik Marko Vučetić priča o borbi protiv kastinskog društva u to ubraja štrajk bogatijeg staleža, je li svjestan da je to zapravo borba za očuvanje kaste? Jesu li svi oni ljudi s početka priče, koji ne mogu zamisliti da netko živi od 7.000 kuna mjesečno, ikada izašli iz svoga balona? U nekim grupama na Facebooku imam osjećaj kao da živim u Hollywoodu. Medijalna plaća u Hrvatskoj iznosi oko 5.500 kuna neto, to znači da svaki drugi radnik prima manje od tog iznosa. U privatnom sektoru medijan je još i manji.

Možete li zamisliti kako je tim ljudima kad vi pričate o "mizeriji" s kojom jadni profesori moraju preživjeti od prvog do prvog? I kako će biti njima kad im se povise porezi zbog povišice javnom sektoru, kad se povećaju cijene zbog javnog sektora koji će povećati potražnju za robom i uslugama? Koji je logični odgovor za nas u privatnom sektoru? Irska ili Njemačka?

To su stvari koje neće proći ni nakon što štrajkaši dobiju sve što traže (a naravno da će dobiti). Onaj gorak okus u ustima, kad znaš da buduće generacije podučavaju i odgajaju ljudi koji brkaju dostojanstvo i novac, koji nemaju nimalo empatije prema ostatku društva i koji svoju Superhik revoluciju vide kao nekakvu "borbu za sebe, za naša prava"...I to će oni zaista prenositi na vašu djecu. To je zastrašujuće. Kako onda uopće vjerovati u bilo kakvu budućnost u ovoj zemlji?