Švedsku Stranku centra, koja se službeno definira kao socijalno-liberalna, teško je svrstati na tradicionalni politički spektar lijevo-desno. Stranka se protivi određenim socijalističkim i progresivnim prijedlozima, kao i vladi koja bi ovisila o nacionalističkoj krajnjoj desnici - stranci Švedski demokrati - dok istovremeno zagovara tržišni liberalizam, poduzetništvo, proeuropsku orijentaciju i relativnu otvorenost prema migracijama.

Centar je jedna od dvije parlamentarne liberalne stranke u toj zemlji, od kojih svaka pripada jednom velikom bloku - Liberali su dio desnog, a Centar je trenutno dio lijevog bloka.

Povijesno gledano, stranka Centar se razvila iz poljoprivrednog pokreta u zeleno-liberalnu stranku s većom podrškom u urbanim sredinama poput Stockholma. Njezina povijest također sadrži duboko neliberalne i autoritarne elemente, što pokazuje koliko se politički pokreti mogu promijeniti. Za europske liberale ova stranka otvara važno pitanje: zašto bi liberalizam trajno pripadao političkoj ljevici ili desnici?

Neobičan politički fenomen

Stranka centra predstavlja prilično neuobičajen politički slučaj. Na gospodarskom planu zalaže se za niže poreze, poduzetništvo, manje regulative i radne migracije. U društvenom smislu podržava pravo na azil i liberalne vrijednosti, uz snažno protivljenje ovisnosti o nacionalističkim Švedskim demokratima. Istovremeno, poljoprivreda, ruralne zajednice, subvencije za poljoprivrednike, zaštita okoliša i decentralizacija ostaju važna pitanja.

Ta neuobičajena kombinacija postaje razumljivija kada se sagleda povijest stranke. Njezin prethodnik iz kasnog 19. i ranog 20. stoljeća, *Bondeförbundet* (Savez seljaka), razvio se kao agrarni pokret koji je zastupao poljoprivrednike uvjerene da tadašnje političke snage daju prednost gradovima, industriji i radnicima.

Taj je pokret bio društveno konzervativan, no nikada se nije u potpunosti uklapao u konvencionalnu političku desnicu, poput tadašnje Stranke desnice (konzervativaca). Primjerice, Savez seljaka nije vjerovao koncentriranoj ekonomskoj moći vlasnika malih i velikih poduzeća te je više puta pokazao spremnost na suradnju izvan stranačkih blokova. Sporazum sa socijaldemokratima tijekom gospodarske krize 1933. godine rani je primjer takve suradnje.

Rasizam i kolektivizam

U ranijim razdobljima povijesti stranke postojali su i duboko neliberalni te autoritarni elementi. Stranački program iz 1933. godine sadržavao je rasističke ideje o "zaštiti švedskog stanovništva od inferiornih stranih rasnih elemenata". Ipak, nakon Drugog svjetskog rata stranka je krenula u gotovo suprotnom smjeru.

Kako se Švedska urbanizirala, a broj poljoprivrednika smanjivao, stranka se transformirala. Ideja poljoprivredne neovisnosti prerasla je u širu filozofiju decentralizacije, lokalne autonomije, zaštite okoliša i organizacije na maloj razini. Do 1973. godine, nekadašnja stranka poljoprivrednika postala je jedna od najvećih parlamentarnih stranaka u Švedskoj.

Od poljoprivrednika do hipstera

Još jedna preobrazba uslijedila je početkom 21. stoljeća. Danas poljoprivrednici i poljoprivredni radnici čine tek oko 1–2 % radno aktivnog stanovništva u Švedskoj. Neovisnog poljoprivrednika kao ekonomski ideal sve je više zamjenjivao poduzetnik.

Deregulacija, niže porezno opterećenje, mala poduzeća i fleksibilnost tržišta rada postajali su sve važniji. Tijekom 2000-ih godina tržišni liberalizam spajao se sa socijalnim liberalizmom, kozmopolitizmom, migracijama, pravima LGBT osoba i europskim integracijama u duhu federalizma. Protivljenje nacionalizmu, kolektivizmu i protekcionizmu postalo je važan dio stranačkog identiteta.

Ta preobrazba nosi širu pouku za liberalizam jer liberalizam ne zahtijeva automatsko svrstavanje u lijevi ili desni politički tabor. Podrška tržištu ne iziskuje podršku nacionalizmu. Podrška pravima LGBT osoba ne zahtijeva socijalizam. Politički građanin se može istovremeno zalagati za poduzetništvo, migracije, europske integracije, zaštitu okoliša i prava pojedinca.

Izazov krajnje desnice

Uspon Švedskih demokrata učinio je prioritete i razvoj Stranke centra važnijima. Nakon izbora 2018. godine, Stranka centra odlučila se za suradnju sa socijaldemokratima i zelenima umjesto da pomogne Konzervativnoj stranci i Kršćanskim demokratima u sastavljanju vlade koja bi ovisila o nacionalističkoj desnici.

Umjesto toga, Stranka centra iskoristila je tu suradnju za provedbu tržišno-liberalnih reformi u području oporezivanja, poduzetništva i radnog prava. Gledano povijesno, to i nije bilo toliko neuobičajeno jer je stranka u više navrata surađivala s različitim akterima unutar švedskog predstavničkog i stranačkog političkog sustava.

Stranka centra ponovno pokušava učiniti isto 2026. godine. Predlaže tržišno orijentiran, zeleni i liberalni politički centar bez presudnog utjecaja Švedskih demokrata ili postkomunističke i socijalističke Lijeve stranke, pritom spajajući svoju tradiciju politike usmjerene na ruralna područja i decentralizaciju s tržišnim liberalizmom, zaštitom okoliša i socijalnim pravima.

Zaključna razmišljanja

Stranku centra ne treba romantizirati niti idealizirati. Njezina povijest sadrži proturječnosti i poglavlja koja su bila izrazito neliberalna. Čak i danas često se upućuju kritike na račun pojedinih stranačkih programa, prijedloga i stajališta. Istovremeno, upravo zato što se tako drastično promijenila, pruža zanimljivu pouku o političkom identitetu, osobito za liberale.

Čak i unutar EU-a, liberali bi trebali moći surađivati ​​s konzervativcima kada je riječ o obrani tržišta i ograničavanju državne moći, te sa socijaldemokratima i zelenima kada se zalažu za liberalna stajališta o demokraciji, migracijama, pravima manjina, europskim integracijama i globalnom razvoju.

Stoga za liberale važno pitanje ne bi trebalo biti dolazi li neki prijedlog s ljevice ili desnice. Pitanje bi, među ostalim, trebalo glasiti: vodi li taj prijedlog do veće osobne slobode, decentraliziranog građanskog upravljanja i otvorenijeg društva?