Los Frikis ime je kubanskog punk pokreta čiji članovi su se 1990-ih namjerno inficirali virusom AIDS-a kako bi bili poslani u državni sanatorij gdje su imali hranu i krov nad glavom. Novinar Vice Newsa je početkom ove godine snimio video intervju s posljednjim preživjelim članovima.



Nakon pada Berlinskog zida i propasti Sovjetskog Saveza, Kuba je izgubila glavni izvor financiranja i ostala je izolirana od ostatka svijeta. Uslijedio je tzv. "posebni period", deset godina velike krize u toj zemlji. Nedostajalo je hrane i ostalih potrepština. Punk pokret bio je proganjan od strane vlasti Fidela Castra i njegovih komunista.

A onda je zemlju pogodila epidemija AIDS-a. Država je odgovorila odmah, stvarajući posebne sanatorije u koje je spremala zaražene građane. Iako takve metode zvuče brutalno, one su pomogle da se minimizira širenje zaraze.

- Mi smo se pridružili Friki pokretu jer smo voljeli rock'n'roll. Radili smo neke stvari o kojima ne bih mogao pričati u intervjuu. Eskoria je bio punk band iz Santa Clare, u njemu je svirao moj prijatelj koji je sa mnom završio u sanatoriju. Jedan band se zvao HIV. Nisu nam dopuštali da se puno družimo. Tretirali su nas kao čudake, insekte i bandite...homoseksualce, prostitutke...najgore iz društva. Nazivali su nas ljudskim šljamom i kontrarevolucionarima - prepričavaju posljednji preživjeli.

Pankeri su još prije "posebnog perioda" bili na društvenom dnu. Kad je zemlju pogodila kriza, a potom i AIDS, stanovnici Kube nisu puno znali o toj bolesti. Udovica jednog od pokretača tog pokreta prepričava zašto se odlučio namjerno inficirati HIV-om:

- Smatrao je da želi u sanatorij gdje će biti s ostalima poput njega, da će ga onda policija prestati maltretirati i da će tamo moći živjeti normalno, u miru. Rekao je da će nam biti bolje tamo jer ćemo imati riješenu egzistenciju. Odlučila sam mu se pridružiti u toj ludoj odluci. To je bila njegova osobna osveta prema društvu.

- Ja sam odlučio da se inficiram jer sam imao puno problema i nisam bio zadovoljan - prepričava drugi preživjeli.

- U sanatoriju smo izgradili vlastiti svijet. Jednom kad uđeš, vani više nije dobro. Sjećam se da su skoro svi ljudi tamo bili frikiji i skoro svi su se dobrovoljno inficirali.

Sanatorij je postojao do 2006. godine, a dotad je već većina njegovih stanovnika pomrla. Do danas ih je ostalo troje.

Danas Kuba proizvodi lijekove koji drastrično umanjuju stopu inficiranih AIDS-om i produžuju život inficiranih pacijenata, što je omogućilo sugovornicima u ovom intervjuu da nastave živjeti.