Ne znam jesu li čitatelji dovoljno svjesni situacije u kojoj se Hrvatska nalazi, ali po čestim napisima u medijima koji pišu o nekakvoj nadolazećoj krizi i skoroj propasti liberalnog kapitalizma, čini mi se da ljudi lako mogu biti zavedeni u pogrešnom smjeru. Brojni mediji nam prodaju priče kako svijet ide kvragu, a zapravo je činjenica da cijeli Zapad ubrzano napreduje osim Hrvatske.

Da bih vam bolje predočio svoju poantu, prenijet ću grafikon s bloga Eclectica Nenada Bakića, a prikazuje slikovito rast BDP-a od početka financijske krize 2009. godine do danas. Kao što vidimo, prema podacima Eurostata, hrvatsko gospodarstvo je imalo bitno drukčiji put od ostatka Europske unije te je zadnje izašlo iz recesije i jedino u EU još uvijek nije dostiglo rast prije krize.



Vidite koliko se svi drugi brže razvijaju? Ključni trenutci su bili 2009. kad je kriza zahvatila svijet. Ekonomska kriza je zapravo dobra prilika za korekciju loših ekonomskih politika i provedbu potrebnih reformi. To su shvatile vlade u drugim zemljama te su iskoristile trenutak da unaprijede svoje ekonomije. To im je omogućilo ne samo da prije prebrode krizu, nego i da brže uzlete kad su iz nje izašle. Samo u Hrvatskoj kriza je trajala praktički sedam godina.

Po drugom grafikonu, također s Eclectice, vidljivo je da je naš demografski pad stanovništva usko povezan sa zapošljavanjem. Dakle, svi hrvatski problemi proizlaze iz loše ekonomske politike.



Trebamo se pitati tko je kriv za takvo stanje, a krivce moramo potražiti i u vremenu prije i tijekom krize. Krivce treba detektirati i imenovati kako nam se pogreške ne bi ponovile.

U prvom redu, tu je bio Ivo Sanader, zatim svi premijeri koji su dolazili nakon njega - Jadranka Kosor koja je na krizu odgovorila još većim poreznim opterećenjem. Zatim Zoran Milanović i SDP, koji su pred izbore 2011. obećavali gospodarski oporavak, radna mjesta i dobre plaće. Ništa od toga, naravno, nisu učinili, nego su nas uvjeravali kako kriza u svijetu i dalje traje iako je ona već svagdje osim u Hrvatskoj završila.

Milanović je odbio provesti reforme unatoč ulasku Hrvatske na veliko europsko tržište. Objašnjavao je to riječima "Branit ćemo naš način života". U tome su mu pomogli glavni otpornici - sindikati državnih službenika na čelu s Vilimom Ribićem i Krešimirom Severom. Njih dvojica, glumeći da se bore za radnička prava, zapravo su činila sve da do reforme radnog zakonodavstva ne dođe, što je pomoglo samo radnicima u državnim službama koji su ostali netaknuti. Dok se broj državnih službenika povećavao, masovno su se gubila radna mjesta u privatnom sektoru. Linićev inspekcijski teror (koji su tada njegovi fanovi nazivali "uvođenje reda") dao je rezultate. Ulaskom u EU, stotine tisuća ljudi su jedva dočekale da napuste ovu vukojebinu.

Milanoviću, Liniću i sindikalistima ljestve su držali mediji - neki u državnom vlasništvu (HRT s Radmanom na čelu), neki prodržavni u privatnom sektoru (tada su to bili Novi list, Jutarnji list itd.) i cijela plejada "vrhunskih novinara" koja je dobivala milijune kuna za "neovisno novinarstvo" u NGO sektoru. Svi oni imali su zadatak uvjeravati javnost kako je cijeli zapadni svijet u krizi pa moramo biti i mi. Neki su nam čak predlagali Chavezov model kao nešto atraktivno, a s obzirom na prosocijalistički manifest s kojim je tadašnje Ministarstvo kulture planiralo zabetonirati državnu scenu podobnih medija, lako se može zaključiti kako su političari na vlasti bili u direktnom dogovoru s onima koji su ih trebali kritizirati.

SDP je kažnjen na izborima 2015. pa 2016. godine. Promijenile su se otad dvije HDZ-ove vlade. Iako je neki pomak napravljen tijekom Oreškovića, budući da je dotok novca prema NGO uhljebima u nekim medijima bio zatvoren, ovi su napravili harangu na tu vlast. Na kraju su je uspjeli srušiti i sad opet imamo novog Sanadera koji se lijepo smješka dok provodi istu politiku velike javne potrošnje.

U međuvremenu se negdje izgubio Ivica Todorić, on je bio pojam za hrvatsko poduzetništvo, valjda zato što je stalno poslovao uz državne subvencije. Iste one subvencije radi kojih su seljaci blokirali ceste! Kad je biznis propao, vjerojatno će ga žrtvovati, ali ekipa koja mu je cijelo vrijeme držala ljestve ostat će netaknuta i nastavit će drmati gospodarstvom u kojem nemaju vlastiti ulog.

Reforme više nitko i ne spominje, krug se nastavlja. Imamo u Saboru oporbu koja slini na Putina, a glavni joj je cilj zatvoriti sve trgovinske veze sa svijetom i tiskati vlastiti novac. HDZ i SDP koji su sada na istoj ne samo ekonomskoj politici, već i svjetonazorskoj putanji. Imamo hrpu ultralijevih i ultradesnih organizacija i strančica koje mogu predbacivati vladajućima samo to što nisu dovoljno radikalni, ali ako ih sve okupimo na jednu hrpu, vidjet ćemo da su im ciljevi isti. A njihovi ciljevi ne uključuju prosperitet, brži gospodarski rast i bolji život građana RH. Svi skupa, od Sanadera do Plenkovića, krivi su što su nam oduzeli budućnost (ali i sadašnjost).