Paul Krugman je jedan od vodećih ekonomista Keynezijanske škole današnjice, dobitnik Nobelove nagrade i redovni komentator New York Timesa. Sebe etiketira kao "savjest liberala" (u američkom smislu riječi, gdje se liberalom u zadnje vrijeme nazivaju ljevičari, odnosno nešto kao socijal-liberal ili socijaldemokrat u Europi), zalaže se za intervencionističku ekonomsku politiku, veću državnu preraspodjelu bogatstva (progresivno oporezivanje), protivi se svakoj mjeri štednje i slobodnom tržištu. Njegove komentare mnogi političari diljem svijeta shvaćaju ozbiljno iako je Krugman, zapravo, u skoro svakoj svojoj predikciji pogriješio.

Krugman je svoga kolegu i jednog od najvećih ekonomskih stručnjaka prošlog stoljeća, nobelovca Miltona Friedmana nakon Friedmanove smrti opisao kao "nehumanog". Često svojim pogrešnim i paušalnim analizama izaziva bijes i ljutnju ekonomista diljem svijeta. Navest ću samo neke od njegovih brojnih pogrešnih predikcija, one najvažnije zbog kojih je, u najmanju ruku, zaslužio oduzimanje Nobelove nagrade.

5. Slavio je socijalističku ekonomsku politiku u Argentini

Krugman je 2011. i 2012. godine u nekoliko navrata pisao kako argentinska ekonomija "ide baš dobro" uspoređujući rast BDP-a Argentine i Brazila. Nije spominjao nacionalizaciju industrije niti kontrolu cijena koje je tadašnja socijalistička vlada u Argentini provodila, nego je kritizirao novinare i ekonomiste zbog "pristranog izvještavanja", a kao dokaze svojim tvrdnjama dao je grafički prikaz rasta BDP-a prema izvorima argentinske vlade. Međutim, argentinska vlada je šminkala izvještaje i ekonomsko stanje što je otkrio The Economist pa je Krugman još jednom javno ismijan.

4. Mjere štednje vode Britaniju u propast

"Postoji li dobar razlog zašto opsesija deficitom treba i dalje vladati Britanijom, kad ona nestaje u ostatku svijeta? Ne. Ova država nije ni po čemu drukčija. Ekonomija štednje je uvijek ista u Britaniji kao i bilo gdje drugdje."
- Paul Krugman, 2015.

Niall Ferguson, profesor s Harvarda je u članku za Huffington Post raskrinkao seriju Krugmanovih članaka o ekonomskoj politici Velike Britanije. Ferguson je podacima dokazao kako je od 2010. godine politika štednje smanjila nezaposlenost i kreirala milijune novih radnih mjesta. Ferguson je raskrinkao Krugmanove izjave o tzv. "dvostrukoj krizi" u Britaniji. Ništa se od Krugmanovih apokaliptičnih predviđanja nije dogodilo, a ljuti Ferguson je Krugmanovo pisanje nazvao "politikanstvom", politički motiviranim pamfletima koji se ne razlikuju puno kad piše o SAD-u ili Velikoj Britaniji.

3. Irska će biti poput Grčke, obje će napustiti Eurozonu

"Ovih dana, depresije inducirane štednjom su vidljive diljem europske periferije. Grčka je najgori primjer s nezaposlenošću koja premašuje 20 posto dok su javne službe, uključujući zdravstvenu skrb, u kolapsu. Ali Irska, koja je učinila sve što su ljudi koji žele štednju htjeli, je također u užasnom stanju, s nezaposlenošću blizu 15 posto i dvoznamenkastim padom realnog BDP-a...Možda se pitate koju alternativu države kao Grčka i Irska imaju, a odgovor je da ne mogu ništa drugo osim napustiti Eurozonu. Ekstremni korak koji, realno, njihovi vođe ne mogu učiniti dok ne iskoriste sve druge opcije i dok one ne propadnu, a u grčkom slučaju, ako mene pitate, taj trenutak dolazi."
- Paul Krugman, 2012.

Krugman je 2012. ozbiljno vjerovao da će se protržišne reforme u Irskoj negativno odraziti na ekonomiju. Već godinu dana kasnije pokazalo se da je bio u krivu. Predviđao je i izlazak Grčke i Irske iz Eurozone, što se također nije dogodilo. Umjesto toga, euro je do danas ojačao.

2. Pobjedom Donalda Trumpa svijet će pogoditi velika kriza

"Sad dolazi majka svih štetnih učinaka - i ono što nosi sa sobom je režim koji će biti zatupljen prema ekonomskoj politici i neprijateljski prema svakom trudu usmjerenom ka njenom funkcioniranju. Tako da vrlo vjerojatno kročimo u globalnu recesiju kojoj se ne vidi kraj. Pretpostavljam da bi nam se nekako moglo posrećiti, ali za ekonomiju, kao i za sve ostalo, užasna stvar se upravo dogodila."
- Paul Krugman, 2016. nakon pobjede Donalda Trumpa

Dan nakon američkih predsjedničkih izbora Krugman je predviđao veliku globalnu recesiju. U trenutku dok je to pisao Dow Jones je uistinu pao, no već istoga dana se vratio na normalnu razinu da bi nakon toga nastavio rasti. Nikakva ekonomska katastrofa nije pogodila čovječanstvo.

1. Internet će biti beznačajan do 2005.

"Rast interneta će se dramatično usporiti dok nedostatak 'Mecalfeovog zakona' - koji kaže da je broj potencijalnih veza u mreži proporcionalan broju sudionika - postaje evidentan: većina ljudi nemaju što reći jedni drugima! Do 2005. ili tako nekako, bit će jasno da utjecaj interneta na gospodarstvo nije ništa veći od uređaja za fax."
- Paul Krugman, 1998.

Ovo čak ne zaslužuje neki posebni komentar. Danas je poslovanje bez interneta gotovo nezamislivo, bez obzira u kojem ste sektoru. Krugman je nedavno odgovorio kritičarima da je ta njegova izjava uzeta iz jubilarnog 100. broja časopisa "The Time" gdje je predviđao budućnost u više humorističnom stilu. Sad tvrdi da on nikada nije "ozbiljno" komentirao tehnologiju jer se u nju ne razumije.