Ivan Lovrinović, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i saborski zastupnik iz stranke "Promijenimo Hrvatsku" koji je u Sabor ušao na zajedničkoj listi sa Živim zidom, napisao je poduže upozorenje protiv Bitcoina i poziv državi da ga zabrani. Tekst naslovljen "BITCOIN .. BITC..BITKO…BITI KONJ" je prepun urnebesnih provala koje nitko ne bi očekivao pročitati kod jednog sveučilišnog profesora, ali je stvarno predugačak pa ću citirati samo najjači dio:

"Pojedine zemlje su već zabranile bilo kakvu upotrebu i trgovanje ovom kriptovalutom. U Hrvatskoj se o tome šuti dok mediji svestrano promoviraju ovu prevaru, čak i oni državni. Zabranu trebaju provesti nadležne institucije poput HNB-a koji o tome šuti, kao i o svemu štetnom do sada. Jasno treba reći da je riječ o dobro osmišljenoj špekulaciji i prevari jer Bitcoin i ostali –coini nisu novac nijedne države već izum globalnih prevaranata koji su financijski moćni i koriste globalizaciju, odnosno liberalizaciju kretanja kapitala kao kanal za bogaćenje šišajući naivne ljude. Bitcoin je objekt klađenja, pa je prema tome, riječ o klasičnoj kladionici o tome hoće li cijena nečega rasti ili padati, pa makar taj objekt klađenja bio virtualna kriptovaluta poput Bitcoina. Ljudska pohlepa je tolika, kada je riječ o novcu, da više nije bitno što je podloga. Uostalom, rulet i sve druge kockarske igre temelje se na brojevima."

Ako je bitcoin objekt klađenja, onda se isto može reći i za svaku dionicu na burzi, pa i za svaki bankovni kredit. Svako ulaganje je temeljeno na brojkama i na vjeri da će se vrijednost onoga u što ulažemo s vremenom povećati. To je bitcoin, to je zlato, to je bilo koja dionica...Je li to dovoljan razlog da država nešto zabrani i treba li država zabraniti onda svako ulaganje? Kako bi uopće država to mogla zabraniti? Jedini način bio bi da policija pregleda svako računalo i svaki mobitel u zemlji jer transakcije kriptovalutama događaju se isključivo preko walleta dok njihovi akteri ostaju anonimni.

Ono što Lovrinovića kod bitcoina malo buni, to je njegova neovisnost o državnoj vlasti. Kako sad ljudi mogu ulagati u nešto što država nije amenovala? Kako netko može zaraditi ili izgubiti novac bez prethodnog blagoslova državne vlasti? Bitcoin je već sada ispunio svoju svrhu - opalio je šamarčinu etatistima koji su baš pomislili kako su državne vlasti ostvarile toliku moć nad nama da ne možemo provesti više nikakvu međusobnu transakciju bez državnog monitoringa i uzimanja harača. Bitcoin je nastao kao odgovor na birokratsko i političko ulaženje u privatne sfere ljudskih života i međusobnih odnosa. Bitcoin je rekao: jebite se! Države mogu postrožiti kontrolu, mogu nam zabraniti da međusobno trgujemo bez njenog blagoslova i harača, ali ljudi će uvijek naći način da se oslobode. Danas je to bitcoin, sutra će se već stvoriti nešto drugo. Etatisti su na aparatima, što vidimo po brojnim komentarima posljednjih dana, uključujući i ovaj Lovrinovićev.

Zanimljivo, Lovrinović kao da je dobio inspiraciju od Paula Krugmana, nobelovca koji piše blog za New York Times. Krugman je 1998. godine tvrdio da će internet do 2005. otići u povijest, a krajem 2013. je napisao tekst "Bitcoin je zlo". Krugman je tada već primijetio potencijal ove kriptovalute i opasnosti koje prijete u nedostatku ozbiljne državne kontrole. Pritom je, vjerojatno nesvjesno, napisao i istinu citirajući Charlija Strossa:

"Bitcoin izgleda kao oružje čiji je cilj nanijeti štetu središnjem bankarstvu i bankama koje izdaju novac, s libertarijanskom političkom agendom na umu - da uništi mogućnost države da prikuplja porez i prati novčane transakcije među njenim građanima."

Krugman i Stross vide u tome nekakvo "zlo". Krugman je tada napisao da on neće u bitcoin uložiti ni centa. Šteta, do danas je mogao postati milijarder. Šteta i za one koji su ga tada poslušali.

Ne znam što se mora dogoditi da veliki ekonomski stručnjaci, dakle ljudi koji su pročitali masu stručne literature, postanu glavni širitelji ludih teorija zavjere i populizma. Još gore je što oni svoju titulu i funkciju u društvu koriste za daljnje zatupljivanje stanovništva i širenje straha od svega novog, neminovnog i zapravo - straha od budućnosti.