U ovom trenutku svijet trese jedna velika kriza, a ne radi se o Covid krizi, bar ne direktno. Kaos nije ograničen na jednu zemlju pa ni regiju, nego je baš globalan. Većina ljudi ga nije svjesna.

Radi se o ogromnim problemima u svjetskoj trgovini, koji nisu uzrokovani financijskim problemima ni problemima slabljenja svjetskog gospodarstva ni nekim ratnim sukobom ili prirodnom nepogodom. Ipak, u svjetskoj trgovini vlada potpuni kaos, a globalne trgovačke mreže su napregnute do točke pucanja.

Problem je isključivo vezan za same logističke probleme trgovine. Nedostaje kontejnera za međunarodni transport, kontejneri se doslovno gube po svjetskim lukama, vremensko trajanje transporta roba je produženo za nekoliko puta, pojavile su se ozbiljne nestašice nekih ključnih sirovina i proizvoda.

U normalna vremena kontejner iz Kine u Europu je pomorskim putem, a pomorska trgovina je temelj svjetske trgovine, stizao za tjedan dana. U najgorem slučaju bi trajalo dva-tri tjedna. Trenutno je situacija takva da je teško dostaviti kontejner iz Kine u Europu u roku od mjesec dana. Nekakav standardni rok je tri mjeseca. Naravno, postoje opcije željezničkog, cestovnog i zrakoplovnog transporta, ali to je standardno puno skuplje od pomorskog transporta.

Cijena transporta po kontejneru je strelovito narasla od početka krize uzrokovane Covid mjerama. Incident u kojem je nasukani brod blokirao Sueski kanal na nekoliko tjedana je samo pogoršala problem. Prilikom zatvaranja Sueza svjetska logistička mreža je ionako bila prenapregnuta, a nakon toga je došla nadomak pucanja. U jednom trenutku je čak 400 brodova, uglavnom tankera za prijevoz robe, čekalo prolaz kroz zakrčeni kanal.

Cijene određenih sirovina i polusirovina narasle su i više od 100% u zadnjih godinu dana. Osnovi mnogih djelatnosti, čeliku, cijena kontinuirano raste zadnjih nekoliko mjeseci. Toliki je manjak čelika i proizvoda od čelika da je Kina od jučer ukinula porezne olakšice za izvoz čelika i proizvoda od čelika s namjerom da smanji izvoz i time očuva unutarnju ponudu. Znači čelika nedostaje i u Kini, najvećem svjetskom proizvođaču, a pogotovo u ostalim dijelovima svijeta.

Već godinu dana u svijetu se zabranjuju neke djelatnosti, pogoni se zatvaraju pa otvaraju, kontrole na granicama se intenziviraju, popuštaju i opet intenziviraju, potražnja nepredvidivo pada i raste ovisno o tome što je kada zabranjeno, umjetno se stvaraju viškovi i manjkovi, paničnom kupnjom se stvaraju individualne višegodišnje zalihe, svjetska, regionalna i lokalna kretanja stanovništva su zaustavljena. Na sve te, uglavnom nepredvidljive, promjene se trgovci, špediteri i proizvođači moraju prilagođavati. A promjena je toliko puno, toliko su česte, toliko nagle i toliko neočekivane da to stvara ogromne probleme u proizvodnji, transportu i prodaji.

Svjetska trgovina je zadnjih godinu dana bila pod ogromnim pritiscima, a posebno je to slučaj od kad je (bio) blokiran Sueski kanal.

Ti problemi su većini ljudi neprimjetni. S njima su upoznati samo oni koji se profesionalno bave međunarodnom trgovinom ili eventualno oni u djelatnostima koje su ozbiljne pogođene rastom cijene čelika. U svakodnevnom životu se to ne vidi. Trgovine su pune, vozi se normalno, gradi se... Život teče bez većih problema. Osim onih koji su zakonski nametnuti.

Zadnjih godinu dana te probleme su "obični" ljudi mogli vidjeti samo na primjeru sitnih tržišnih nepravilnosti, koje su se brzo ispravile. Jedno vrijeme je bila nestašica proizvoda poput WC papira i kvasca, uglavnom nastala pod utjecajem panične kupnje onih koji su očekivali svjetsku ekonomsku apokalipsu koju su izgleda planirali provesti na WC-u, ali i zbog problema s proizvodnjom WC papira zbog naglog zatvaranja institucionalnih kupaca WC papira i naglog rasta kupnje individualnih kupaca.

Naftna industrija je također osjetila šokove, koji su kulminirali u trenutku kada su cijene na ročnice (futures) sirove nafte bile u minusu jer su sva skladišta bila puna. Automobilska industrija je bila u problemima zbog manjka čipova na tržištu. Bilo je naravno još problema, ali uglavnom su dovoljno brzo sanirani, prije nego su se proširile gospodarskim sustavom.

Standardno se za globalizaciju tj. svjetsku trgovinu i međusobnu povezanost svih država na svijetu govori da je krhka i da ju najmanji poremećaj može srušiti. Popularna "mudrost" tvrdi kako je današnji svijet previše povezan i time su regije svijeta previše ovisne jedna o drugoj te da bi ozbiljniji problemi u jednoj regiji, ili u jednoj djelatnosti, lako mogli dovesti do kraha cjelokupnog svjetskog gospodarstva.

Ali zadnjih godinu dana se moglo naučiti da to baš i nije istina. Ni jedan poremećaj, od kojih je većina bila umjetno izazvana, nije doveo do kataklizmičnih gospodarskih problema, bar ne u intenzitetu kakav predviđa narativ o nestabilnoj globalizaciji.

Tržišta su se zapanjujuće brzo prilagođavala novim okolnostima. Svjetska trgovina je doživljavala udarac za udarcem, nestabilnost za nestabilnošću, poremećaj za poremećajem i opet ostala dovoljno efikasna da su police u trgovinama pune, da ne vlada nestašica naftnih derivata, da se i dalje mogu lako kupiti proizvodi i s druge strane svijeta. U katastrofalnim uvjetima koji vladaju već godinu dana, a posebno zadnjih mjesec dana, globalizacija je stabilna, a svjetska trgovina se odvija dovoljno efikasno.

Zaista, i najveći zagovaratelj centralnog planiranja mora priznati da je impresivna razina otpornosti svjetske trgovine na nebrojene šokove.