Ovih dana mediji pišu o unutarstranačkim sukobima u HDZ-u kao o nekakvom svjetonazorskom ratu pa bi se mogao steći dojam da je riječ o ljudima koji imaju nekakve svjetonazorske principe, nekakva načela pa su se oko njih sukobili. To bi čak značilo da je HDZ stranka kojoj je stalo do ideologije (bilo kakve) i njenih principa.

Bruna Esih je jučer u gostovanju na N1 televiziji rekla jednu stvar koja je suštinski točna: nema nikakvog svjetonazorskog rata između "lijevog i desnog HDZ-a", riječ je o sukobu partikularnih interesa unutar stranke. Iako nisam njezin fan, moram joj priznati da je u ovome potpuno u pravu.

Nedavno sam i sam objavio tekst o tome kako je Andrej Plenković postao novi lider hrvatske ljevice. Za one koji možda nisu shvatili poantu, riječ je o djelomičnom sarkazmu kojim sam prvenstveno htio pobiti navode pojedinih ljevičara u našim medijima koji nas pokušavaju uvjeriti da je on desničar. Nije nikakav desničar, ali nije ni ljevičar. On je jednostavno školovani diplomat kojemu je jedini cilj zadržavanje i povećavanje vlastite političke moći. To je njegova ideologija, to je svjetonazor i to su sva njegova načela.

Nije Plenković otjerao iz stranke Hasanbegovića i Esih zato što su oni "previše desno", već jednostavno zato što je znao da ih mainstream mediji mrze (Hasanbegovića zbog onoga što je napravio uhljebima u NGO-u dok je bio ministar kulture, a Esih jer mu je bliska). Dakle, Plenković se riješio "problema" koje je predviđao da će se dogoditi ukoliko njih dvoje ostanu istaknuti članovi HDZ-a.

Nije Plenković razriješio Davora Ivu Stiera s funkcije potpredsjednika HDZ-a zbog njegovog konzervatizma, već isključivo zato što je primijetio rast Stierove popularnosti među HDZ-ovcima i time prijetnju vlastitoj poziciji na čelu stranke, odnosno svojoj dominaciji.

I dok spomenuti Hasanbegović, Esih i Stier imaju kakve-takve svjetonazorske ideale ili ih barem žele javno iskazati, meni je ipak najsmješnije što mediji sada pričaju o svjetonazorskom sukobu kad je riječ o Plenkovićevom sukobu s Milijanom Brkićem i Darkom Milinovićem. Njih dvojica stvarno nikada nisu bili ni poznati po nekim vlastitim svjetonazorskim načelima i stavovima. Sasvim dobro su se držali i bili jednako lojalni Sanaderu, Kosor, Karamarku i donedavno Plenkoviću.

Čak i kad je organizirao onaj "prosvjed" pred prostorijama HDZ-a u Zagrebu, Milinović je govorio: "Andrej Plenković ima moju punu podršku, i moju i svih ovih ljudi ovdje". Sljedeći dan ga je Plenković ekspresno izbacio iz stranke, nakon toga ga je Milinović počeo prozivati za ljevičarenje i odjednom sebe proglasio većim "domoljubom" od ikoga.

Podsjetimo se da je Ličko-senjska županija, kojom je Milinović suvereno vladao proteklih gotovo dva desetljeća, uvjerljivo najsiromašnija u zemlji, s najvećim udjelom iseljavanja i ujedno najvećim udjelom uhljeba. To su njegovi konkretni rezultati i to govori koji je njegov svjetonazor - klijentelizam.

Ali, već smo se stoput uvjerili, kad HDZ-ovi klijentelisti izgube tlo pod nogama i podršku režima koji im je prethodno sve omogućio, odjednom se sjete domoljublja, hrvatstva, kršćanstva i zovu džokera "Srbi".

Nema pozitivca u ovom sukobu jer Plenković ima izraženu despotsku crtu, njegov je jedini ideal što veća moć i on je spreman pogaziti sve i svakoga za koga zaključi da bi ga mogao ugroziti na tom putu. Zasad mu dobro ide, podrška HDZ-u konstantno raste, ali to prvenstveno može zahvaliti nesposobnosti oporbe koja je gora no ikada.

Iako nema pozitivaca, neke pozitivne stvari se u ovakvim sukobima ipak događaju. Na primjer, jedan Milinović je izgubio lokalnu moć. Možda usput i braniteljski lobiji nekolicine moćnih, umreženih HDZ-ovaca koji u ime desetaka tisuća požrtvovanih branitelja već desetljećima lijepo parazitiraju na poreznim obveznicima, također izgube moć. Možda se stvarno stvore dobri preduvjeti za restart sistema.

HDZ nije ni lijeva ni desna stranka jer u nju malo tko ulazi zbog svjetonazorskih i političkih uvjerenja, to je stranka oportunista i ljudi koji su shvatili da osobni probitak linijom manjeg otpora više vrijedi od obraza. Stoga je besmisleno pričati o bilo kakvim svjetonazorskim sukobima i hoće li u njima pobijediti "lijevi ili desni". Pobijedit će nečiji osobni interesi, u to nema sumnje. A gubitnici su, kao i uvijek, većina hrvatskih građana - oni koji sve njih moraju trpjeti.