Marko Biočina, kolumnist i urednik u Jutarnjem listu, reagirao je na moj jučerašnji tekst Singapur - mit, istina i laži e-mailom u kojem zahtijeva da objavim njegov odgovor na Liberalu. Budući da se njegov "odgovor" bavi više objedima na moj račun i pokušajima da kompromitira Liberal, ali puno više govori o samom Marku Biočini, odlučio sam objaviti njegov odgovor u cijelosti - uz svoju obranu.

Nakić je prisvojio liberalizam

Stara je narodna poslovica da pas ne laje radi sela, već radi sebe, pa je u tom kontekstu razumljiv i opsežni članak urednika portala liberal.hr Marija Nakića o komentaru koji sam napisao u Jutarnjem listu na temu Singapura i deficita građanskih sloboda koji u toj – neosporno gospodarski uspješnoj državi – postoji. Jer kad na samom početku tog članka Nakić zaključuje kako je moj članak napisan u želji da se odgovori na pisanje njegovog portala, autor na posve bizaran način identificira sam sebe s tom južnoazijskom državom, ali i liberalnom filozofijom općenito. Ta čudnovati logički silogizam glasi: Ja sam liberal, Ja pohvalno pišem o Singapuru, Ako netko kritizira Singapur on je protiv mene, Ako je netko protiv mene, on je protiv liberalizma.

1. S obzirom da sam u svome tekstu, odmah na početku naglasio: "Singapur nije savršena država, ni približno" i s obzirom da sam i u tom tekstu, kao i u svojim ranijim tekstovima više puta naglasio velike nedostatke singapurske države, ne znam otkud zaključak da ja "pišem pohvalno o Singapuru". Ne, ja pišem objektivno, navodeći i prednosti i nedostatke.

2. S obzirom da u Jutarnjem listu jasno piše kako su vas na članak o Singapuru naveli ljudi koji u Hrvatskoj pišu o indeksu ekonomskih sloboda, da, našao sam se i ja među njima jer skupa s drugima na Liberalu mi pišemo puno o potrebi povećanja ekonomskih sloboda u Hrvatskoj. I nemojte me pogrešno citirati! Ja sam napisao doslovno ovo: "Protivnici liberalizma, u želji da odgovore na pisanje Liberala i drugih predstavnika novog vala liberalizma koji zahvaća slobodoumne ljude u ovoj zemlji, često posežu za poluinformacijama i dezinformacijama." Jeste li pisali o ekonomskim slobodama baš potaknuti pisanjem Liberala ili nekoga drugoga, u to ne ulazim.

3. Ne znam otkud ideja da ja sebe poistovjećujem s filozofijom liberalizma. Zna se što je filozofija liberalizma i za što se liberalizam zalaže. Možete vi sebe nazivati kako hoćete, nisam ja mjerodavan ocjenjivati tko je veći liberal niti mi je to želja. Ono što znam, liberali su uvijek kroz povijest težili većim osobnim i ekonomskim slobodama. Budući da Hrvatska već ima osobne slobode na razini mnogih zapadnoeuropskih država, a u ekonomskim slobodama zaostajemo, meni se čini nekako logično da stavim težište na borbu za veće ekonomske slobode jer u tome smo deficitni.

Da je situacija obratna i da živim u Singapuru gdje je slobodno tržište, a nedostatak nekih osobnih sloboda, tamo bih se zalagao u prvom redu za pluralizam, veću slobodu govora, seksualne slobode, ukidanje smrtne kazne itd. Naravno, i Hrvatska ima problema sa skoro svim navedenim (premda u znatno manjoj mjeri nego Singapur) i mi na Liberalu o svim tim temama pišemo, ali ja ne bih zapostavio potrebu za povećanje ekonomskih sloboda. To je moje osobno mišljenje, a vjerujem i da se većina autora na ovoj stranici po tom pitanju sa mnom slaže. Kao što piše u opisu ovih stranica - "za slobodne ljude i slobodno tržište", ni više, ni manje.

Dakle, odgovarajući na cijeli niz kvalifikacija koje je Nakić u svom tekstu iznio valja se zapitati: Može li netko biti liberal ako smatra da singapurski model nije dobar? Ili da idemo još dalje, ako netko smatra da singapurski model nije dobar, čini li ga to „ljevičarem socijalistom“.

Objasnio sam u prethodnom odgovoru. Nije neka fora izmišljati tuđe citate. Niti sam ja rekao da je singapurski model dobar niti sam igdje u tekstu spomenuo "ljevičare socijaliste". Ali ako su vam ekonomske slobode toliko mrske, a očito jesu jer inače ne bi cijeli opširan komentar o ekonomskim slobodama napisao isključivo opisavši Singapur i to samo nedostatke, nepotpune...neka čitatelji sami zaključe.

Profesionalnost i objektivnost

Ta klasifikacija proizlazi iz Nakićevog teksta, no koliko god da ona bila infantilna, legitimno je pravo autora. Ono na što ipak autor nema pravo, jest da mi imputira optužbe za neprofesionalnost i neobjektivnost. A ta se optužba  - u ovom slučaju - sastoji od dvije komponente.

Prva, manje bitna, jest ona gdje Nakić tvrdi da u svom članku nisam naveo sve pozitivne aspekte singapurskog sustava – fiskalnu odgovornost, nisku nezaposlenost, kvalitetno školstvo i zdravstvo...Radi se o prigovoru s kojim su medijski profesionalci često suočeni, a uglavnom proizlazi iz slabog znanja kritičara o osnovnim tehničkim aspektima profesije, te neshvaćanja razlika između različitih vrsta novinarskih formi. Komentarski članci – kakav je bio i ovaj moj – služe za iznošenje autorskog stava i dokazivanje određene teze, a ne pro&con nabrajanje svih aspekata određenog problema kao što je poželjno u analitičkim člancima, dijelom i zato što postoje jasna prostorna ograničenja.

Kad za "komentar" staviš nadnaslov "ČINJENICE", a u naslov "prednosti i nedostatci", onda čitatelj obično očekuje u tekstu baš to - činjenice, prednosti i nedostatke. A dobili su - što? Poluinformacije, dezinformacije i ništa s druge strane. To je, naravno, vaše pravo, ali jasno pokazuje koliko su vam ekonomske slobode drage i teško je oteti se takvom dojmu kad pišete o zakonu protiv gejeva, a ne spomenete visinu prosječnog primanja. Naravno, mišljenje kako su gay prava usko vezana za ekonomske slobode, a visina prosječnog primanja nije, legitimno je pravo Jutarnjeg lista. Ali, kao takvo, nije izuzeto od javne kritike.

Budimo realni, obojica smo napisali komentar s vlastitim tezama. Razlika je samo u tome što sam ja svoje teze potkrijepio poveznicama na službena istraživanja, izjave i podatke, grafikonima i primjerima ljudi koji tamo žive, a Vi niste svoje teze potkrijepili baš ničim. Moramo Vam vjerovati na riječ. Neka čitatelji sami prosude.

Zašto Liberal ne poziva na plaćanje poreza?

Čudnim mi se čini da urednik „komentarskog portala“ ne pozna ova osnovna pravila struke, no željno iščekujem da iste standarde koje zahtijeva od Jutarnjeg lista primijeni na svom portalu, pa da, primjerice, kada liberal.hr piše o slobodarskom aspektu djelovanja navijačkih organizacija koju riječ posveti i nasilju kao kontinuiranoj posljedici tog djelovanja, kad poziva na smanjenje poreza istovremeno i pozove na njihovo plaćanje, a kad se zalaže protiv smanjenja plaća u javnom sektoru primjerice navede kolike su plaće djelatnika javnog sektora u, primjerice, Singapuru?

Treba li na ovu opasku uopće odgovarati? Mi bismo rado pozivali ljude na plaćanje poreza kad se novac iz proračuna ne bi suludo trošio. Kad hrvatska javna uprava i službe budu efikasne poput singapurskih i kad budu davale takve rezultate, Liberal će biti prvi da traži njihovu povišicu.

Druga, pak, puno teža Nakićeva „optužba“ jest da „prezirem slobodno tržište“ i „kočim razvoj zemlje“. Dakako, u odgovoru na ove objede mogao bih se jednostavno zapitati da li bi onaj koji prezire slobodno tržište u izdanju mainstream medija koji uređuje objavio veliki članak i iznimno pozitivni članak o portalu koji promovira slobodno tržište? Spomenuti portal je, pogađate, liberal.hr, spomenuti „mainstream prilog“ je Magazin Jutarnjeg lista, a urednik „mrzitelj slobodnog tržišta“ baš autor ovog teksta.  Urednik portala Mario Nakić, tada nije imao problem s tim da „neuki novinari ljevičari“ promoviraju njegov portal...

Druže, ja neću ulaziti u to zašto ste vi odlučili pisati o Liberalu, to je vaša stvar. Ja znam da vas ja to nisam tražio. Smatram da je odrađeno korektno (nije bilo ni pozitivno ni negativno, što je meni OK) i zahvalio sam se novinaru nakon toga, ali ne razumijem potrebu da mi takve stvari pokušavate nabijati na nos u smislu "evo, nezahvalniče, ja sam ti učinio uslugu"...To pričajte onima koji su vas molili za uslugu, ja nisam taj. Mogao bih biti jednako bezobrazan pa pitati da mi platite vrijeme izgubljeno na odgovaranje na intervju Jutarnjeg i na fotografiranje za tekst koji nisam tražio da se objavi. Naravno da neću jer nisam takav. Za mene je posao dvosmjerni interes i ne vidim nikakvog razloga zašto zbog toga što ste prije par mjeseci vi odlučili napuniti svoje stranice pričom o Liberalu, da se vas ne smije kritizirati kad objavite besmislice.

A da prezirete slobodno tržište baš Vi, druže Biočina, osobno, to nigdje nisam napisao. Ono što jesam napisao, to je da su mainstream mediji puni novinara koji preziru slobodno tržište i iza toga stojim. Vaša odluka da komentirate ekonomske slobode baš na primjeru društvenih zakona u Singapuru i onda navodite hrpu stvari koje nemaju veze s ekonomskim slobodama, ona sama pokazuje jasno koliko su vam ekonomske slobode drage i koji je cilj vašeg pisanja.

Mogli ste, recimo, barem navesti da odmah ispod Singapura po ekonomskim slobodama stoji Novi Zeland koji je i po indeksu demokracije, gay pravima i gotovo svim osobnim slobodama daleko ispred Hrvatske i superioran u odnosu na skoro sve zemlje svijeta. No, niste. Zašto? Možda zato što ste htjeli prikazati kako ekonomske slobode nužno idu uz diktaturu i da stoga ne treba težiti većim ekonomskim slobodama jer ćemo ostati bez demokracije? Taj tekst u Jutarnjem listu dovodi upravo do takvog zaključka. A jeste li zagovornik ili protivnik ekonomskih sloboda, čitatelji će sami zaključiti. Dovoljno je pročitati Vaš tekst.

Drugi dio odgovora ću objaviti neki drugi dan jer mislim da je i ovo dosad prilično naporno za čitati, a ja ne želim svoje čitatelje previše zamarati ovakvim stvarima. Druže, nemojte zamjeriti što kratim u dijelove, nastavljamo sutra.