U hrvatskoj javnosti proširen je mit o tome kako je uvoz štetan za hrvatsko gospodarstvo i tržište. To ne može biti dalje od istine.

"Mi uvoz ne možemo spriječiti, odnosno želimo, ali ne možemo", rekao je Tomislav Tolušić, ministar poljoprivrede i potpredsjednik Vlade RH u HRT-ovoj emisiji "Tema dana".

Tolušić je ponovio još jednom već poznati stav kojim opet pokazuje svoje nerazumijevanje ekonomije. Njegova izjava temelji se na pogrešnoj pretpostavci da je uvoziti robu i usluge iz drugih zemalja nešto loše samo po sebi, da šteti domaćem gospodarstvu i ljudima. Nažalost, takvo je mišljenje rašireno među Hrvatima.

Navest ću samo one najbitnije, najočitije razloge zašto smatram da Tolušić gadno griješi, zašto je uvoz DOBAR za gospodarstvo i ponajviše kupce, građane RH.

1. Uvoz nam treba zbog konkurentnosti.

Sasvim je logično da će mnogi domaći proizvođači pričati protiv uvoza ako im iz uvoza dolazi direktna konkurencija. Ali upravo ta konkurencija njih će tjerati da budu bolji i da se još više potrude oko kvalitete svojih proizvoda i usluga. Konkurentnost stvara kvalitetu, povećava produktivnost rada, a samim time i njegovu cijenu. Profitiraju građani jer dobivaju kvalitetniju robu i usluge.

2. Uvoz poboljšava životni standard stanovništva i sprječava siromaštvo.

Da bi proizvođači bili konkurentniji na stranom tržištu, moraju ponuditi svoju robu i usluge po što povoljnijoj cijeni. To utječe na sve konkurente pa i oni moraju gledati da njihove cijene budu što povoljnije. Opet profitiraju - kupci. Kad je cijena nekog proizvoda niža, kupcu ostaje više novca koji može potrošiti na druge proizvode i usluge, što znači da je poboljšana njegova kupovna moć. Da domaći proizvođači nemaju konkurenciju iz uvoza, cijene svih proizvoda bile bi znatno veće, što znači da bismo svi bili siromašniji.

3. Uvoz treba domaćoj industriji.

Prerađivačka industrija koristi sirovine i materijale koji često dolaze iz uvoza. Kad bi Tolušić zabranio uvoz, prerađivačka industrija bi upala u velike financijske probleme jer bi joj znatno poskupjeli troškovi.

4. Uvoz nam treba radi izvoza.

Iako uvoz utječe na poboljšanje kupovne moći, za povećanje produktivnosti rada i same radničke plaće ključna je domaća proizvodnja odnosno izvoz. A izvoza nema ako ograničimo ili zabranimo uvoz jer ono što mi napravimo drugim državama, možemo lako očekivati da bi onda i one napravile nama.

5. Trgovinski deficit uopće ne mora biti loša stvar.

Hrvatska je među zemljama koje ostvaruju veći uvoz od izvoza i neki to ističu kao posebni problem. Ali trgovinski deficit, sam po sebi, uopće ne mora biti razlog za loše gospodarsko stanje. Mnoge zemlje imaju značajan trgovinski deficit i u isto vrijeme ostvaruju gospodarski rast i imaju bogato gospodarstvo. Na primjer, Danska ostvaruje trgovinski deficit, Island ima 34% veći uvoz od izvoza, a SAD gotovo 100%.

Uvoz je sastavni dio svake tržišne ekonomije i ovdje su navedene samo neke od njegovih prednosti. Uvoz nije loš. Hrvatska uvozi po stanovniku znatno manje od razvijenih zemalja Zapada, pa čak i od ostalih zemalja Nove Europe. Hrvatska ne bi trebala uvoziti manje nego više, a to bi se postiglo kad bismo potpuno ukinuli uvozne carine na robu koja dolazi iz zemalja koje nisu članice EU i druge trgovinske barijere.

Uvoz potiče proizvodnju, potrošnju, poboljšava kupovnu moć građana i povećava slobodu izbora za potrošače. Uvoz ne zaslužuje biti stigmatiziran u našoj javnosti i bilo bi super kad bi Vladini dužnosnici konačno to naučili.