Carinski porez i naknade uvode se kako bi se zaštitila domaća proizvodnja od neželjene konkurencije iz uvoza. To je glavni argument protekcionista koji dolaze s obje strane političkog spektra - i s lijeva i s desna. Kako ta zaštita domaće proizvodnje izgleda u praksi, posvjedočio nam je Vedran Jerković, Zagrepčanin koji pomaže supruzi u poduzetničkom pothvatu.

Osnovali su tvrtku za proizvodnju i prodaju organske kozmetike. Pripremili su sve za proizvodnju, samo još trebaju nabaviti kvalitetne sirovine, poslati proizvode Ministarstvu zdravlja na analizu i nakon odobrenja mogu početi s prodajom. Naručili su eterično ulje iz SAD-a gdje su našli dovoljno kvalitetnu sirovinu po najpovoljnijoj cijeni.

"Preko američkog webshopa kupovina je trajala 3 minute. Platili smo PayPalom za 45 sekundi. Pošiljka je iz New Yorka putovala 5 dana, došla do granice s Hrvatskom i tu kreće Afrika sa strujom", započinje Jerković priču o svome nimalo ugodnom iskustvu koje će uslijediti.

Prvo mu se na e-mail javila djelatnica tvrtke koja obavlja poslove posredovanja u prekograničnom prometu robe. Ironično, ona bi trebala ubrzati i olakšati taj proces. Obavijestila ga je o prispjeću pošiljke i zamolila ga da pošalje dokumentaciju o carinjenju. Ona ga je potom zatražila da "rukom na hrvatskom jeziku" napiše o kojim se uljima točno radi. On joj je odgovorio da je u dokumentaciji to već upisano rukom. Ona je napomenula da nema fakturu (račun). On je odgovorio da nema račun jer je platio PayPalom, ali da imaju oni račune jer su stigli skupa s obavijestima o prispjeću pošiljke.

"Ja zaista ne znam što više da napravim osim da vas ljudski zamolim da ovo što prije riješimo jer su nam potrebna ulja za proizvodnju koja nam stoji. Ako treba doći ću do Vas, doći ću do Vas", sada već očajnički Jerković je zamolio referenticu. Nakon toga ona je zatražila još neke dodatne papire i vlastoručne upise. Sve skupa je trajalo skoro dva tjedna.

"Na ukupni trošak dobavljaču od 341 eura, ja sam ovdje platio još 1.130 kn PDV-a, carine, naknada... Znači gotovo 50% državi i izgubio gotovo dva tjedna za nešto što bi realno moglo biti gotovo u par sati i koštati 3 puta manje", dodaje.

Ovo je samo jedan u moru primjera kako ta "zaštita domaćih proizvođača" izgleda u praksi. Političari i ideolozi iza protekcionističkih politika ne razumiju kako ekonomija funkcionira i da svaki proizvođač radi s nekim sirovinama. Mnoge od tih sirovina uopće ne postoje na tržištu u Hrvatskoj ili ih ima, ali su neisplative za doradu. Tako da su mnogi hrvatski proizvođači, a ne samo trgovci, ovisni o uvozu. Kada država nametne hrpu protekcionističkih regulacija i poreza (carina je zapravo porez), onda čini štetu domaćim kupcima i proizvođačima, a ne samo trgovcima.

Ovaj trošak carine nije platio američki proizvođač eteričnog ulja niti newyorški webshop koji ga je prodao. Platio ga je hrvatski prerađivač. Vidite, protekcionizam uopće ne uzima od "stranih" proizvođača kao što neki tvrde, već od domaćih. Jedina strana koja je u tome profitirala je država. Ali opet, država nije uzela ništa "strancima" nego svojim građanima.

Carine su beskorisne i štetne. Liberalna politika bi bila potpuno ukidanje tog nameta koji čini štetu i domaćim potrošačima, i proizvođačima, i trgovcima.