Puno toga je napisano o porezu na nekretnine od strane raznih pojedinaca i institucija, ali je velikoj većini sasvim jasno da je porez na nekretnine neprovediv, nepošten i destruktivan. Argumenti protiv poreza na nekretnine su bili brojni, od nesređenosti katastarskih knjiga, ionako previsokog poreznog opterećenja, antidemografskog aspekta zbog višeg oporezivanja mlađih nekretnina koje većinom kupuju mlade obitelji, efekta na štednju i potrošnju itd. Argumenata za uvođenje je bilo vrlo malo i lako se mogu opovrgnuti, upravo zbog toga što mahom nisu utemeljeni na realnom stanju nego na pretpostavci idealnih uvjeta.

Porez na nekretnine, koji se tada nazivao porez na imovinu, je bio ideja još za vrijeme Slavka Linića 2012. godine na kojem je angažirao konzultante IMF-a i Svjetske banke. Najveći problem tada su bile nesređene katastarske knjige. Naravno, i tada kao i danas porez na nekretnine je bio neprovediv i s tehničke strane jer zahtijeva dobru pripremu, sposobnu poreznu službu, sređene vlasničke knjige i besprijekornu administraciju. Svi navedeni preduvjeti u Hrvatskoj ne postoje, iz čega proizlazi da je porez na nekretnine, čak i kada bi se uvodio pod uvjetom da bude niži od komunalne naknade, jednostavno neprovediv.

Jugoslavija je 1980-ih također uvela taj porez, i to sa stopom od 0,1 do 1 posto za stambene zgrade, poslovni prostor od 0,15 do 1,25 posto, a kuće za odmor od 0,2 do 1,5 posto, ali su brzo odustali zato što je osnovica za plaćanje poreza bila nerealno utvrđena, evidencije nisu bile potpune, a ni uprave društvenih prihoda nisu radile svoj posao kako treba. Naravno, ništa se nije promijenilo od Jugoslavije ni od Slavka Linića, problemi su ostali isti, a hrvatsko birokratsko čudovište je tromo, nesređeno i neefikasno kao što je bilo i u Jugoslaviji.

Ali budimo iskreni, i tada, kao i sada, jedini razlog zbog kojeg su i jedna i druga vlada htjele uvesti porez na nekretnine/imovinu je isključivo politički, nikako ekonomski. Jedini razlog je bilo da se namakne novih 300 milijuna kuna za jedinice lokalne samouprave koje bi tako raspolagale većim proračunom. A lokalne jedinice su ustvari ključne HDZ-u i SDP-u za dobivanje izbora jer je većina njihovih glasača „kupljena“, tj. glasaju za te stranke zbog toga što im osiguravaju razne privilegije kroz zapošljavanje u javnoj i lokalnoj administraciji, javne natječaje, socijalnu pomoć kada ona i nije potrebna jer je osoba sposobna za rad itd. Trećina zaposlenih u Hrvatskoj radi u javnom sektoru, a velikoj većini njih je jedna od dvije velike stranke osigurala posao te su to ustvari kupljeni glasovi. Dodatni prihodi lokalnim jedinicama bi samo omogućili nova zapošljavanja uhljeba, novu korupciju i, slijedom toga, nove glasove. A Plenković to zna, zbog toga i gura porez na nekretnine.

U odnosu na 2012. godinu i neki neovisni analitičari su promijenili mišljenje. Nije baš jasno što se dogodilo između 2012. i 2017. da bi promijenili mišljenje za 180 stupnjeva, ali mnogi su upravili upravo to. Tako je 2012. Maruška Vizek, direktorica Ekonomskog instituta Zagreb bila protiv poreza na imovinu/nekretnine jer, kako je tvrdila, srednji sloj, koji je dosad najviše kupovao novogradnju, znatno će manje ulagati u nekretnine, a posljedica će biti nastavak umiranja građevine. S druge strane, današnji umirovljenici, koji su tijekom svog radnog vijeka ulagali upravo u nekretnine, iz svojih malih mirovina neće moći plaćati novi porez pa će dio imovine odlučiti prodati. "Posljedica svega bit će daljnji pad cijena nekretnina, iako on neće biti prevelik.".

Prije par dana, u tekstu za tportal, ista gospođa pobija vlastiti stav otprije 5 godina. Što se otad promijenilo? Svi razlozi protiv poreza na nekretnine još stoje, nisu se riješili, ali HDZ-u je izgleda bitnije progurati ovaj porez nego što je bilo SDP-u zbog toga što vlada u više jedinica lokalne samouprave nego što je bio slučaj s SDP-om. Tako Maruška kaže: "Zamislite što se sve moglo s tim novcem napraviti da je štednja u nekretninama odavno bila demotivirana te da se ona preko banaka ili tržišta kapitala kanalizirala u izgradnju tvornica, tehnoloških parkova, bolnica i škola. Primjerice, samo za izgradnju autocesta smo od stranih kreditora morali posuditi 13 posto BDP-a štednje građana nekih drugih država jer nam je nedostajalo vlastite štednje".

Štednja hrvatskih građana je ustvari dosta velika, tj. hrvatski građani najradije "ulažu" u štednju, ukupno čak 165,6 milijardi kuna, najviše u devizne štedne i oročene depozite i štednja je u stalnom porastu. Istraživanje provedeno za potrebe Erste grupe, pak, pokazuje da je gotovo 80 posto građana Hrvatske svjesno važnosti štednje te mjesečno za to u prosjeku izdvajaju 432 kune. Da su Hrvati štedljivi, pak, pokazuje analiza Hrvatske udruge banaka (HUB), prema kojoj njihova financijska imovina brzo raste, premda se kamatne stope nalaze na povijesno najnižim razinama. Znači, gospođo Vizek, Hrvatska nema problema s manjkom štednje i ja sam sasvim uvjeren da vi, kao ravnateljica Ekonomskog instituta, to znate. Čemu onda ove neistine koje navodite?

Argument da zbog preniske štednje treba uvesti porez na nekretnine da Hrvati ne bi kupovali nekretnine nego štedjeli, je promašen, jer Hrvati dosta štede i ne postoji nikakav nacionalni manjak štednje. Apsurd argumenta o izgradnji novih autocesta u situaciji kada jedna financiramo i postojeće nema smisla ni opovrgavati, ona je smiješna sama po sebi.

Nadalje, gospođa Vizek tvrdi da „Kao takva, naša zemlja si ne može priuštiti da se 30 posto BDP-a štednje se uloži u imovinu koja stoji prazna, ne donosi nikakav povrat i ne doprinosi ekonomskom rastu." Stoji prazna? Gospođo, cijela dalmatinska obala, Istra, Kvarner i Dubrovnik žive od iznajmljivanja nekretnina, a te nekretnine ne da nisu prazne, nego se svaki mogući prostor koji postoji pretvara u improvizirani apartman. Nekretnine stoje prazne po Slavoniji, ali upravo zbog prijašnjih ekonomskih politika vlada koje su za utjecaj imale iseljavanje i pražnjenje cijele Slavonije. Na kraju krajeva, tko normalan podiže kredit za nekretninu da bi mu stala prazna? Gospođa Vizek tvrdi da su ljudi ekonomski sasvim iracionalni i kupuju puste nekretnine samo da bi ih imali u posjedu bez da ih iznajmljuju ili imaju bilo kakvu korist od njih. Kako iznajmljivanje nekretnina turistima ne doprinosi ekonomskom rastu? Pa većina smještaja u Hrvatskoj je malo privatno iznajmljivanje, na koji se već plaća porez na dohodak od nekretnine. O kakvom nedostatku povrata gospođa govori kada je turizam baziran na nekretninama privatnih iznajmljivača, a turizam čini veliki dio BDP-a?

Gospođa koristi i klasičnu socijalističku manipulaciju koju naši političari često koriste da bi uvjerili narod na prihvaćanje pljačke, a to je demoniziranje „bogatih“: "...čija je jedina svrha akumulacija štednje od strane bogatijeg dijela stanovništva, cijena nekretnina u Hrvatskoj je značajno veća nego što bi bila da na cijenu utječe samo potražnja onih koji doista kupuju nekretninu da bi u njoj stanovali...". Moram priznat da me neugodno iznenadilo da jedna znanstvenica koristi tradicionalno sredstvo političke manipulacije u Hrvatskoj. A posebno ponavljanje krive teze o štednji, o cijenama nekretnina, jer cijene nekretnina u Hrvatskoj ne podižu „bogati“ nego turizam koji iskrivljuje realno vrijednost nekretnina, što je ipak u funkciji gospodarstva, tj. tipa gospodarstva na koje se Hrvatska ekonomskim politikama orijentirala, a to je rentno turističko gospodarstvo.

Uglavnom, Vizek je u 5 godina sasvim promijenila stav o porezu na imovinu/nekretnine, a bez da se išta značajno dogodilo, te u svojoj obrani poreza na nekretnine koristi poluistine i sredstva političke manipulacije. Ja bih osobno volio znati zbog čega se sve to događa i zbog čega se zadnjih dana nekoliko analitičara, novinara i političara, odreda svi koji primaju plaću iz državnog proračuna, a ne realnog sektora, koordinirano stavljaju u obranu poreza na nekretnine.

A demokratski deficit je jasan, narod je jasno potpisivanjem peticije protiv poreza na nekretnine rekao da ga ne želi te je postignut društveni konsenzus protiv takvog poreza. Režimski konsenzus je nešto drugo, on uvijek ima svoje apologete koji će obavljati prljavi posao protiv volje naroda.