Moje ime je Ante Mula, iman 38 godina i svih 38 živin u Solinu, gradiću na obali Jadranskog mora kojem volimo tepat da je sjeme hrvatske države i da je povijesni izdanak naše nacije. Obožavan svoj grad jer se u njemu može vidit i opipat bilo naše povijesti iz koje možemo uz prava pitanja dobit i neke odgovore koji nam mogu koristit u vođenju Hrvatske i sad i u budućnosti. Jedno od tih pitanja stalno sebi postavljan, a to je: "Čemu nam služi država?".

Sadašnja Hrvatska je isto ko i moj grad jako često minjala "vlasnike". Bilo je tu svega. Bilo je Mađarske, Austrije, Italije, Turske, Njemačke...1000 godina su na prostoru moje države živili Hrvati čijom zemljom je upravljao neko drugi. Situacije su znale bit toliko smišne da je istinita ona priča Meštra iz Velog Mista Miljenka Smoje da si u nekim trenucima naše povijesti triba bacit oko na recimo Marjan da vidiš koja se zastava vije da bi zna u kojoj državi ustvari živiš. Takvo stanje je trajalo cilo jedno tisućljeće. Hrvatska je možda najbolji primjer šta porezi tuđinca i vladara koji ne brine za neko područje u stvari naprave i od države i od njenog stanovništva. Mi živimo u zemlji koja je stoljećima plaćala namete da bi od njih živija neko drugi i to je postalo savršeno normalno. Hrvati su postali toliko dresirani da uopće ne pitaju za šta plaćaju poreze, di te pare idu i koga hrane. Hrvati pojma nemaju šta je država i čemu ona služi.

Kroz povijest je jedino logično objašnjenje da je država nastala udruživanjem zbog obrane resursa i zaštite od neprijatelja. Pa idemo krenit od obrane, prvo one vojne koja nas brani od vanjskih neprijatelja. Tu imamo problem loše opremljenosti vojske i realno dosta niskih primanja naših vojnika. To je zaključak prvi. Zaključak drugi je da nam država triba za obranu od prirodnih katastrofa tipa poplava, požara, suša...I gle čuda, i tu imamo problem. Opet smo slabo opremljeni, a ljudi koji rade takve poslove su ili loše plaćeni ili volontiraju. Zaključak treći nas dovodi u sferu kriminala, pravde i prava. Opet problem. Policija i sudstvo su nam neučinkoviti, slabo opremljeni i opet zbog niskih plaća jako potkupljivi. Možemo onda krenit još dalje. Zdravstvo, školstvo, infrastruktura...Di god se okrenemo, plaćamo ogromne poreze, a šoldi nigdi. Zašto?

Odgovor na to pitanje stoji u povijesti. Heroji našeg naroda kroz tih 1000 godina konstantne okupacije bili su ljudi koji su mrzili državu, ljudi koji su mrzili vlast, ljudi koji su na sve načine potkopavali svaku tvorevinu koja je vladala na ovom području. Hrvati previše mrze ideju države da bi ona funkcionirala na način kako to pokušavamo ostvarit već 26 godina. Sve naše vlasti do sad su se bazirale na povećavanje poreza, restrikcije i ograničenja, povećanje državnog aparata koji ne služi ničemu. Hrvati su ginili da bi izašli iz jednoumlja komunizma, da bi napokon imali svoju državu, da bi mogli za sebe radit i zaradit, a dobili su postkomunistički proizvod koji je uzeja sve najgore od komunizma i kapitalizma. Zašto? Dugo se ta zemlja sanjala, toliko dugo da je ostala samo prazna čahura, samo grb i zastava, samo himna.

Hrvati su zaboravili šta je država. Hrvati nikad nisu imali funkcionalnu državu i umisto da je sad grade, oni su se podilili na dvi strane. Jedna strana je ona koja je potkrada jer su navikli da je država zlo, a druga strana je ona koja joj se nakačila na sisu i cidi je do zadnje kapi. Naviknuti na plaće za nerad, na varanje države jer je to normalno, Hrvati su sebi odgrizli noge i sad se valjamo u blatu di svako povlači na svoju stranu, a ustvari stojimo na mistu. Uvučeni u ideologijske, vjerske, socijalne i sve druge podjele tonemo sve dublje umisto da se oslobodimo svega.

Hrvati nikako da skontaju da je država bolja šta je jednostavnija, da je vlast bolja šta je ima manje i da je ovisnost o državi najgora stvar koja se čoviku može dogodit. Već 1000 godina polazimo u prvi razred osnovne škole i nikako da skontamo da se najviše voli ona država čije postojanje ne primjetiš, država u kojoj sloboda nije stalna tema, država u kojoj većina ljudi nezna nabrojat 5 političara. Slobodna i funkcionalna Hrvatska koja ima smisla još ne postoji, a ako ovako nastavimo, izgubit će se i na papiru. Dok god mislimo da je država tu da nas hrani i oblači, dok god mislimo da je ona dužna nama, dok god je svaki od nas polako nastavlja grickat doć ćemo do situacije da će se opet porez plaćat nekom drugom i da ćemo opet sljedeće godine u prvi razred ka vječni ponavljač.

Jedini način da imamo državu koju volimo je da ovisimo sami o sebi, da skinemo s naših leđa i live i desne i da kroz svoje osobno ostvarenje volimo prvo sami sebe pa onda svoju zemlju jer ona je samo preslik nas malih djelova jedne velike slagalice koja se zove Hrvatska. Kad svako od nas nađe svoju slobodu i svoje misto pod suncem, Hrvatska će tek onda bit država svojih građana. Dotad smo ka miševi u kavezu, polako nam nestaje hrane, a mi grickamo jedni druge i mislimo da neće doć red na nas da budemo pojedeni. E pa dragi moji miševi, dok god grickate druge, budite spremni na to da će kad-tad neko grickat vas.