Inicijativa "Narod odlučuje" pokušava se predstaviti u javnosti kao nešto što će poboljšati naš demokratski sustav i učiniti predstavničku demokraciju boljom, pravednijom. Istina je da Hrvatskoj treba promjena izbornih jedinica koje su skrojene tako da odgovaraju HDZ-u, istina je i da preferencijalni glasovi trebaju imati veću težinu i da volja birača treba biti iznad volje predsjednika stranke (što u trenutnom sustavu nije slučaj).

Međutim, ova inicijativa ubacila je i neke ne potpuno jasne stvari u isti koš. Smatram da je nakaradno što imamo zakone koji diskriminiraju ljude prema njihovoj etničkoj pripadnosti, nakaradno je što predstavnici nacionalnih manjina imaju poseban status u našem izbornom sustavu jer po mojem mišljenju, ali i po Ustavu RH, svaki/a punoljetni građanin/građanka ove zemlje trebao/la bi imati pravo birati i biti biran/a pod jednakim uvjetima. Osim dokaza o punoljetnosti i državljanstvu nikakva se pitanja više ne bi smjela postavljati. Želimo li svi biti jednaki pred zakonom ili ne? Ako želimo, onda trebamo ukinuti zakone koji posebno tretiraju građane prema njihovoj etničkoj pripadnosti.

Ljevičari tvrde da bi ta ideja bila diskriminatorska prema manjinama, ali nisu u pravu. Ovo što sada imamo je diskriminatorsko prema svima jer, pokazalo se, ne pomaže manjinama. Pripadnici nacionalnih manjina se ionako mogu kandidirati na listama bilo koje stranke ili mogu osnivati vlastite stranke i bez posebnih propisa. Gotovo da nema u civiliziranom zapadnom svijetu zemlje koja zakonom na ovakav način diskriminira ljude prema etničkoj pripadnosti, kakav je na snazi u RH.

Ali ova inicijativa neće riješiti taj problem. Iako je u medijima najviše buke podigla upravo priča o manjinskim zastupnicima, a ljevičari tvrde da će im to oduzeti prava, ne radi se o ukidanju posebnih manjinskih zastupnika. Da je to cilj inicijative, ja bih je prvi podržao. Oni ih neće ukinuti, samo žele da ti, posebni manjinski zastupnici, ne budu u mogućnosti sudjelovati u glasanju o nekim bitnim pitanjima.

Prateći lijeve mainstream medije koji, sasvim očekivano, dočekuju svaku građansku inicijativu na nož i pljuju bez ikakvih razumnih argumenata, priznajem da sam došao u iskušenje da je podržim. No ovaj put i druga strana je svojoj propagandom učinila svoje. Isusovac Ivan Ike Mandurić, koji ima velik broj pratitelja među hrvatskim konzervativnim pukom, danas je u svome Facebook postu iznio cijeli niz neistina diveći se susjednoj Mađarskoj, da bi zaključio kako treba podržati ovu referendumsku inicijativu. Neću opet opovrgavati klasične desničarske izmišljotine o Mađarskoj koje se već mjesecima šire ovom zemljom (to sam već napravio), ali me zabrinulo kako je on uspio ideju da Mađarska nije primila izbjeglice s Bliskog istoka (što je laž - primila ih je) povezati s referendumom o izbornom zakonodavstvu.

Kad malo bolje razmislim na koji način se ovaj referendum promiče od strane samih organizatora i protagonista poput Mandurića, postaje mi jasno da iza toga ne stoje dobre namjere. Nitko s dobrim namjerama ne bi imao potrebu izmišljati očite laži i huškati narod protiv imigranata. Svaka inicijativa za referendum, bez obzira o čemu je riječ, treba imati pravo prikupljati potpise i ako je u skladu s Ustavom, narod se treba pitati, to podržavam. Ali neću dati svoj potpis i ako dođe do referenduma, glasat ću protiv. Iako mi se nimalo ne sviđa ljevičarsko silovanje institucija kojem već godinama svjedočimo, konzervativne snage u Hrvatskoj otkrivaju lice kojeg se iskreno još više bojim. Ne zbog sebe, već zbog ove zemlje.