Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP) ovaj je Praznik rada iskoristila za tradicionalno dijeljenje karanfila, graha i govora o potrebi boljih radnih uvjeta. Za stranku čija baza nisu radnici nego umirovljenici, to je prilično hrabar pokušaj osvajanja biračkog tijela koje je izgubila davnih dana.

Jedna od glavnih parola ove godine je "Kraći radni tjedan za istu plaću". Prema njihovim objavama, SDP traži da radni tjedan u Hrvatskoj traje četiri dana.

Mnogima, pogotovo javnim službenicima, to zvuči prilično primamljivo. Drugima, poglavito nama u privatnom sektoru, zvuči više kao populističko podmetanje - jer mi dobro znamo da ćemo, bez obzira na broj radnih dana u tjednu, svoj posao morati odraditi ako želimo zaraditi. Bismo li uspjeli isti rad, istu produktivnost, postići u 4 dana, to je individualno pitanje.

Ali puno je bitnije to što SDP svoj "zahtjev" već može provesti u djelo - ako stvarno želi. SDP je na vlasti u Zagrebu, skupa s vrlo bliskom strankom Možemo, i tamo upravljaju Holdingom koji ima oko 8.000 zaposlenih, plus još brojne gradske institucije. Dodajmo tome i Varaždin, Koprivnicu, Pulu i druge gradove i općine gdje je SDP na vlasti i koje također imaju svoja komunalna poduzeća i lokalne javne agencije. Svim tim ljudima SDP može vrlo lako skratiti radni tjedan na četiri dana - dovoljna je jedna odluka.

Zašto to neće učiniti? To je pitanje koje moramo postaviti jer ispada da je sve samo promidžbeni cirkus ako oni koji to predlažu ne žele to učiniti tamo gdje mogu - i tako pokazati primjerom.

Podsjetimo, SDP je ne tako davno obnašao vlast na nacionalnoj razini. Sadašnji predsjednik stranke, Siniša Hajdaš Dončić, bio je ministar u vladi Zorana Milanovića. Tada nisu spominjali kraći radni tjedan i bolje uvjete za studente. Tada su uvodili mjere poput stručnog usavršavanja nakon završenog faksa s naknadom od 200 eura.

Otkad nisu na vlasti imaju šarena i blještava obećanja, ali već možemo znati da ih ne misle ostvariti. Kako to znamo? Pa tako što ih ne žele primijeniti ni tamo gdje jesu na vlasti i gdje mogu. U neku ruku, to je možda i dobro, jer ostvarenje njihovih obećanja moglo bi se pokazati kao pakao popločan dobrim namjerama.