Piše: Mario Nakić
15.4.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Piše: Mario Nakić
15.4.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
"Internet je postao previše bitan za ljude diljem svijeta. Ja nisam protivnik regulacije, mislim da se treba regulirati", rekao je osnivač Facebooka Mark Zuckerberg na nedavnom saslušanju u Kongresu.
Kongres nije pozvao Zuckerberga bez razloga. Iako je afera Cambridge bila povod, pravi razlog je puno opasniji za cijelo društvo. SAD se priprema za uvođenje posebnih zakona koji će regulirati društvene mreže. Nije to ništa novo, još lani je Njemačka donijela zakon kojim obvezuje društvene mreže da u što kraćem roku brišu sav sadržaj koji bi mogao kršiti njemačke zakone. Česti su zahtjevi za autocenzurom društvenih mreža i iz Bruxellesa, a sada će im se pridružiti i Washington.
Sigurno će se netko pitati kako to da je Zuckerberg, osnivač i većinski dioničar najpopularnije društvene mreže, zagovornik regulacije. Mislite da to čini zbog dobrote, brige za građane, želje da plaća dodatne poreze ili zapošljava dodatne ljude za razne kontrole sadržaja? Ne bih rekao. Više mi se čini da su njegovi razlozi standardni. Svaka velika kompanija, ako postigne monopol na određenom tržištu, želi da ga i zadrži. Stroge regulacije i veći porezi za njegov sektor u ovom su trenutku najveći poklon koji Facebook može od države dobiti.
Dopustite da pojasnim. Facebook je danas uspio postići prirodni monopol na tržištu, ali ne zahvaljujući pomoći države. Stvar je jednostavno u ljudskoj navici. Dvije milijarde korisnika toliko se naviklo svakodnevno provjeravati obavijesti na ovoj društvenoj mreži, da ju vjerojatno ne bi mijenjali ni kada bi se pojavila neka kvalitetnija i bolja. Ljudska navika je jako zeznuta stvar i teško se može promijeniti. Čak niti afera s curenjem privatnih podataka trećoj strani, koja ju je vjerojatno iskoristila u Trumpovoj predizbornoj kampanji, nije dovela do većeg pada broja korisnika ove društvene mreže. To znači, Facebook de facto drži igru u svojim rukama i može raditi gotovo bilo što.
Naravno, pojavljuju se nove društvene mreže. Neke nude potpunu slobodu govora, što je prednost koju može svatko imati na početku. Kad bi se i drugi u jednom trenutku toliko popularizirali da postanu bitni političarima, i na njih bi se vršio isti pritisak i zahtjevi za cenzuriranjem sadržaja. "Govor mržnje" je savršeni izgovor. Zaustavimo mržnju! I onda, naravno, pod tim izgovorom možete cenzurirati masu toga.
Facebook se nalazi pred izazovima nadolazeće konkurencije. Tu je Gab, koji se reklamira kao "društvena mreža 1. amandmana". Twitter je još uvijek u igri, a najavljuje se i pokretanje novih. Kad države počnu donositi zakone koji od svake društvene mreže traže određene standarde i kontrolu sadržaja, svi će oni morati zaposliti masu ljudi - onih koji brišu i blokiraju neželjeni sadržaj, onih koji provjeravaju da privatne informacije ne mogu procuriti i još hrpu pravnih stručnjaka.
Država dosad nije pomagala Facebooku nikakvim protekcionizmom. Ali, ako sad krene s regulacijama, sigurno će mu pomoći da zadrži status monopolista, da bude nedodirljiv jer teško će ikoji startup moći u početku uložiti toliko u svu potrebnu infrastrukturu kako bi poslovao unutar zakona.
Što će to konkretno značiti za korisnike? Ništa dobro. Kad se onemogući konkurencija, onda se gubi i kvaliteta, mogućnosti, opcije za nas. Ako smo se navukli na društvenu mrežu, dobro bi bilo da uvijek imamo mogućnost ostaviti jednu i izabrati drugu. Regulacije će učiniti da tu mogućnost ne dobijemo vjerojatno nikada.
Zato je lako shvatljivo što Zuckerberg navija za regulacije. Ali mi, korisnici Facebooka, trebamo se tome usprotiviti jer bez obzira što se zakonodavci trude donositi zakone s ciljem pomaganja korisnicima, to je na društvenim mrežama nemoguće postići. Ako se bojite za svoje osobne podatke koje ostavljate na internetu, država tu ne može ništa učiniti. Može eventualno dodati još više onih formulara koje ćete morati ispuniti prije nego nešto otvorite, morat ćemo više klikati na onaj gumb "pristajem" (čita li itko uopće uvjete korištenja?) i slično. Sjetite se samo kad je EU donijela onu uredbu da sve web stranice moraju imati upozorenje za kolačiće? Mislio sam da je to najveća moguća glupost, ali to je bio tek početak terora.
Cookies (kolačići) danas su sastavni dio svakog web sustava, to je tehnička stvar bez koje ne biste mogli normalno surfati, logirati se u forume i društvene mreže itd. Oni nam služe za bolje korištenje interneta i gotovo nikada nisu opasni. Međutim, svaki web poslužitelj dužan je upozoriti korisnike na njih kao da se radi o nekakvom minskom polju.
Facebook prati vaše surfanje na netu? Da, to radi i Google, pa što? Ne čine to da bi vas špijunirali, već zato da imate bolje iskustvo surfanja. Na primjer, da vam prikažu reklame koje će vas prije zanimati. Kad već moramo gledati reklamne bannere (jer i novinari na internetu moraju od nečega živjeti), onda je bolje da ti banneri budu sa sadržajem koji nas zanima, zar ne? Usput, svatko može odbiti kolačiće u svome pregledniku, tako da nije riječ o špijuniranju ili "krađi" podataka. Mi na to pristajemo svojevoljno. Osobno s time nemam problem, puno više brinem za državne službe koje prikupljaju naše podatke i prate naše kretanje na internetu jer njihovi ciljevi mi nisu baš jasni.
Ukratko, regulacije društvenih mreža bit će veliki udar na naše slobode u svakom pogledu. Korisnici će biti gubitnici, a Facebooku će pomoći da zadrži ostvareni monopol.