Ramljak ima plan za spas Agrokora! Eto vam sada svima koji ste govorili da će državno preuzimanje kontrole nad Agrokorom biti samo put za izvlačenje novaca, nova politička kadroviranja i prikrivanje dosadašnjih kriminalnih radnji.

Kakav plan, pitate se? Pa jedini mogući, onaj u koji nas se uvjeravalo da se pokušava spriječiti i koji je bio razlog donošenja lexa, restrukturiranje, a to znači prodaja neprofitabilnih dijelova, prodaja imovine, racionalizacija broja zaposlenih, sanacija „rupa“ iz kojih je curio novac. Plan je da se napravi ono što se trebalo napraviti prije nekih pola godine i što bi se napravilo puno prije da se država nije umiješala. Ali eto, sada Ramljak nudi genijalna rješenja za koja su svi koji su bili govorili protiv državnog preuzimanja kontrole se zalagali, koja bi se bez države uradila puno brže, za sprječavanje kojih je država uopće i ulazila u Agrokor i izglasavala lex Agrokor.

Što će biti učinjeno?

Maloprodaja će biti podvrgnuta značajnom restrukturiranju, sektor prehrane nastavit će rasti i optimizirati EBIDA-u (dobit prije kamata, poreza i amortizacije), poljoprivreda će realizirati prinose iz prošlih kapitalnih investicija, dio imovine će biti rasprodan, a zaposlenici Agrokora d.d. premješteni u osnovne djelatnosti. Puno toga rečeno, ali poanta je sljedeća: maloprodaja čini 80 % Agrokora po prihodima, a glavni je generator gubitaka te je treba sasvim restrukturirati što će reći smanjiti, prehrana je ustvari proizvodnja (Jamnica, Ledo, PIK Vrbovec…) i najzdraviji je dio poslovanja koji je uvijek poslovao s dobiti. Poljoprivreda, koju sačinjavaju Belje, Vupik i PIK Vinkovci, će također nastaviti rasti kao i do sada. Uglavnom g. Ramljak planira nastavak rasta zdravih dijelova, što čini 20% prihoda Agrokora i odnosi se na proizvodnju, a potrebu za restrukturiranjem loših dijelova, koji sačinjavaju 80% prihoda i odnose se na trgovinu. Maestralno, bez države to nitko ne bi primijetio.

U kontekstu restrukturiranja maloprodaje plan je tako da se velik dio dućana zatvori, ali bez velikih otpuštanja. Kako Konzum već sada ima najviše zaposlenih po kvadratnom metru prodajnog prostora od svih maloprodajnih lanaca, to znači da se ogroman broj ljudi treba premjestiti na druga radna mjesta ako se već ne želi otpuštati. Ako je nekih 80% Agrokora maloprodaja, a 20% proizvodnja i ostalo, i ako se radna mjesta idu premještati iz maloprodaje (80%) u proizvodnju (20%), onda sama logika stvari nalaže da jednostavno neće biti dovoljno prostora za tu veliku migraciju radnika, osim ako se radna mjesta ne izmisle. Znači, ako bi se radilo tako da se iz Konzuma prebacuju radnici u proizvodnju, onda je pitanje bi li uopće bilo potrebe za tolikim radom u proizvodnji? Ili će se izmišljati fiktivna radna mjesta, što je praksa državnih kompanija?

A što s kvalifikacijama? Jesu li blagajnice, skladištari i vozači deficitarni u proizvodnji pa se ta zanimanja lako mogu prebaciti u nju ili će biti potrebna masovna prekvalifikacija i, ako da, kolika će biti njena cijena?

Lako je imati lijepe planove i snove kako će sve ići glatko, kako nikakve žrtve nisu potrebne, kako se sve može održati stabilnim, kako će prihodi rasti (prema planu bi EBIDA maloprodaje trebala porasti za 338 posto, čista sitnica), ali kako će se to provesti, g. Ramljak ne elaborira. Problema je puno, a na sve što on kaže je da će uslijed malo premještanja i uštimavanja dobit rasti fantastičnim stopama. Nije dovoljno reći kako će zdravi dijelovi postati zdraviji, a bolesni postati manje bolesni i da to bude plan.

Planira se i prodaja 80 društava izvan osnovne djelatnosti koja je stavljena u zajednički portfelj Agrokor portfolio Holdings (APH), primjerice putovanja, ugostiteljstvo, energetiku itd., a čine ga tvrtke poput Adriatica.net-a, Karisma Hotels Adriatic, Zagreb Plakat, Projektgradnja, Solana Pag, Poliklinika Aviva i dr. te 201 nekretnina, od čega se očekuje 40 milijuna eura.

Najavljuje se ono što je bilo potrebno od početka, rasprodaja onih dijelova Agrokora koje ne čine glavnu djelatnost, potpuno remontiranje cijele maloprodaje, racionalizacija dosadašnjih poslovnih procesa itd. Sve se to moglo početi provoditi još prije šest mjeseci, ali je država „uletjela“ da spasi ono što se spasiti ne može. Ustvari je jedini način da se cijeli Agrokor spasi da se njegovi dugovi pokriju iz proračuna i budite uvjereni da bi to naši političari i napravili da nismo u EU, a to je prema regulativama EU nedopustivo. Izgleda da je ulazak u EU stvarno najbolje što nam se moglo dogoditi, jer bi u suprotnome sada na teret državnog proračuna imali sve Agrokorove dugove.