Piše: Mario Nakić
26.4.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Piše: Mario Nakić
26.4.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Znam da će mnogima ovo sigurno zvučati čudno, ali ove godine, čini mi se, stvari su krenule nabolje u Hrvatskoj. Ne mislim pritom na poteze naše vlasti, koja je katastrofalna i nema nikakvih naznaka da će se promijeniti, mislim na kolektivnu svijest građana.
Politika je takva da će uvijek slijediti, ili barem pokušavati slijediti onaj glas većine, prosjeka iz naroda. Tijekom zadnjih godina, zapravo skroz od osamostaljenja Hrvatske pa donedavno, svijest našeg naroda, javnosti, glasača, vrludala je bespućima marksizma i kolektivnog etatizma. Znači, gdje god se okrenem, slušao sam samo priče o tome što država treba učiniti za njih i kome država treba više dati, što država treba zabraniti, a što treba obvezati. Dežurni krivci za loše gospodarsko stanje bili su poduzetnici, obrtnici, "izrabljivači"...Stoga nije ni čudo da je svaka vlast, bila ona SDP-ova, HDZ-ova ili Mostova, osnivala nove agencije, širila državne programe, povećavala javni dug i potrošnju. Političari na vlasti nisu radili ništa što njihovi birači od njih nisu očekivali!
Međutim, to će se ubrzo morati promijeniti jer narod počinje shvaćati osnove ekonomije, postaje svjestan poreznog opterećenja, javnog zaduživanja i kakve su posljedice. Sindikati javnih službi i državnih firmi nisu više toliko dobro dočekani u javnosti kao prije par godina, najave novih nameta nailaze na snažan otpor, a narod više nije ni glup da pada na priče o spašavanju pojedinih privatnih kompanija, pa čak ni na nacionalizaciju privatnih tvrtki. Navest ću nekoliko ključnih trenutaka koji su glavna argumentacija mojoj tezi.
1. Preko 50.000 potpisa protiv poreza na nekretnine
Udruga "Lipa" prikupila je za samo 8 dana više od 50.000 potpisa u akciji protiv poreza na nekretnine. Ako još niste potpisali ovu online peticiju, možete to učiniti ovdje.
Riječ je o dosad najmasovnijoj političkoj online peticiji u Hrvatskoj. Još prije par godina, da mi je netko rekao kako će Hrvati masovno potpisivati peticiju protiv nekog poreza, rekao bih mu da se šali. Danas je to realnost. Ljudi shvaćaju da su porezno već preopterećeni, shvaćaju utjecaj poreznih opterećenja na gospodarstvo i na njihove živote. Vjerujem da sve bliže dolazi dan kad će shvatiti da porez na nekretnine nije ništa gori od poreza na dohodak, obaveznih zdravstvenih i mirovinskih fondova i da će se na ovaj način pobuniti i protiv pljačkanja plodova njihovog rada. Danas to zvuči kao znanstvena fantastika, ali ja sam optimist.
2. Četvrtina Hrvata vidi nacionalni dug kao glavni problem u Hrvatskoj
Nakon gospodarstva i nezaposlenosti, treći nacionalni problem u Hrvatskoj je javni dug. To je velika promjena u odnosu na prethodne godine kad javni dug u Hrvatskoj nije ni bio percipiran među većinom stanovništva kao ozbiljan problem. Također, prema statistici Eurostata, Hrvati su u najvećem postotku među zemljama članicama EU izdvojili javni dug kao problem - čak četvrtina našeg stanovništva. To je odličan pomak jer pokazuje da građani Hrvatske žele odgovornu fiskalnu politiku, a ne više potrošnju i razbacivanje.
3. Prosvjedi protiv poreza
Ove godine se u pozivima na prvosvibanjske prosvjede ističe i protivljenje previsokim nametima te porezu na nekretnine. To je još lani bio samo san. Bilo je normalno da prosvjeduju za veće plaće u javnim službama, povećanje minimalca i slično, ali takvi razlozi su, hvala Bogu, postali stvar prošlosti. Narod shvaća da će više imati ako mu se pohlepna država makne s puta.
4. Pad Plenkovićevog rejtinga nakon afere Agrokor
Naša vlast je bila uvjerena kako će narod poslovično pasti na njihove priče o nekakvoj "odgovornoj politici" kad spašavaju određene privatne kompanije državnim novcem i garancijama. To im nije prošlo, veći dio naroda se ozbiljno protivi bilo kakvom uplitanju države u privatni sektor, što je svakako pomak nabolje. Plenković je na Agrokoru pao, bitno mu je pala popularnost, što znači da ga narod kažnjava za uplitanje države u tržište.
To sve znači da će se uskoro na političkoj sceni naći nova snaga koja će ove težnje i volju naroda pretvoriti u političku silu ili će se postojeće političke snage prilagoditi novim težnjama naroda. Bilo kako bilo, stvari će se početi mijenjati u praksi. To je proces, ne očekujmo nikakvu čudesnu promjenu preko noći, ali svijest se lagano budi i možemo reći da je ono "bolje sutra" konačno na vidiku.