Vezani članci:
Afričke zemlje imaju priliku prosperirati otvaranjem granica za zajedničko tržište
Korona restrikcije siju smrt među mladima i djecom u najsiromašnijem dijelu svijeta
Što su veće strane donacije, Afrika ima manje šanse za razvoj
ʼA djeca u Africi umiru od gladiʼ nije argument nego dijagnoza
Hoće li Kina biti pokretač razvoja Afrike kao što je Zapad pokrenuo razvoj Kine?
Zašto Afrika gospodarski stagnira dok se Azija ubrzano razvija?
Indija uspješno pobjeđuje siromaštvo, ali Nigerija je novi gorući problem
U čemu je Plenković točno pogriješio u izjavi o Africi?
Drugo afričko oslobođenje: Crni kontinent na pragu velikog pakta o slobodnoj trgovini
Država koju nitko ne priznaje planira postati slobodnotržišni centar Afrike
Leftard Pernar napao leftarde
[VIDEO] Mugabe je još 1976. najavio politiku kojom će kasnije uništiti svoju zemlju
Bojkotiranjem odjeće zbog dječjeg rada činili bismo djeci medvjeđu uslugu
Kako nas UN dezinformira: Za desetkovanje siromaštva u Tanzaniji pohvalili tehnokrate
Tržišni fundamentalizam, Afrika, Todorić i drugi hrvatski mitovi
Afrika - kontinent sustavno uništavan dobrim namjerama i lošim politikama
Macron izazvao bijes izjavom da Afrika ima civilizacijski problem
Pohlepne korporacije spašavaju živote. Ne zato što su dobre...
Dvije afričke zemlje prihvatile slobodno tržište, razvijaju se brže od drugih
Lažne vijesti: Jutarnji nas je osiromašio za bar 70 posto
Ove su zemlje najveći investitori u Hrvatsku. Kine nema ni u tragovima...
Može li Kina biti hrvatski spasitelj?
Pernar širi mržnju protiv stranaca i stranog kapitala. Jesmo li stvarno ʼsluge na svojoj zemljiʼ?
Hrvatska vlada nas uspješno štiti od kapitala
Novo na Liberalu:
Bastiat: Prokleti strojevi
Zašto su neke cijene u trgovini u Hrvatskoj veće nego u zapadnim zemljama EU-a?
Benčić se bori da HDZ zadrži apsolutnu kontrolu nad HEP-om. Zašto?
Bastiat: Kome koriste ograničenja u prekograničnoj trgovini?
Nedavna studija dokazala korelaciju između ekonomske slobode i rodne ravnopravnosti
Ovaj lik nema pojma o čemu govori
Baby Lasagna je sušta suprotnost svega što Severina predstavlja
Bastiat: Koja je svrha posrednika?
UN prošlog tjedna potiho smanjio broj žrtava u Gazi
Feminizam pokušava opravdati brutalno čedomorstvo jer žena 'nije imala financijsku pomoć'
RTL iskoristio uspjeh Lasagne za širenje mržnje prema Židovima
Bastiat: Mogu li javni radovi služiti kao mjera za zapošljavanje?
Varteks treba pustiti da propadne, a država neka pomogne radnicama
Hrvatski mediji grubo krše Istanbulsku konvenciju i šire govor mržnje
Hvalio se da će sahraniti neoliberalizam. Uspio je sahraniti samo svoju političku karijeru
Frederic Bastiat: Treba li država subvencionirati umjetnost?
Iz programa DP-a: Gušiti medijske slobode i osiromašiti Hrvate zbog nataliteta
Borba ideja: Ljudi koji su upravljali javnim politikama u 20. stoljeću
Država ima novi način da opelješi umirovljenike
Novinar 'Slobodne' u raljama neoliberalnog kapitalizma
Jutarnji se čudi astronomskim cijenama subvencioniranih radova
Index besplatno izreklamirao Kolakušića pred izbore za EU parlament
Frederic Bastiat: Mit o porezu kao poticaju gospodarstva
Koliko smo napredovali od pristupanja EU? Bili smo najgori, a sada smo sve bliži prosjeku
Smiju li ljudi, koji se ne slažu u svemu, uopće razgovarati? Ovaj novinar tvrdi da - ne smiju
Ludwig von Mises: Država, sloboda, tržište i vlasništvo
Frederic Bastiat: Otpuštanje vojnih službenika
Istraživanje: Resursi su ljudima danas 504% dostupniji nego prije 44 godine
Što stvarno ne valja s izbornim sustavom i što će nam uopće izborne jedinice
Inflaciju kreira Vlada jer glasači tako žele

Mit o eksploataciji Afrike


Piše: Branimir Perković
30.1.2019.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Mit o eksploataciji Afrike

Mit o eksploataciji Afrike


Piše: Branimir Perković
30.1.2019.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Investicije američkih i europskih kompanija u afrička gospodarstva u drastičnom su padu.

Standardni narativ o Africi uključuje navodnu činjenicu da se radi o kontinentu koji iskorištava "bijeli čovjek" i kapitalističke zemlje Zapada koje crpe prirodna bogatstva kontinenta, a njegove države tjeraju u dužničko ropstvo. Multinacionalne korporacije iz SAD-a i Europe eksploatiraju države Afrike, a samo stanovništvo nema nikakve koristi od toga.

Iako se Kina relativno nedavno priključila u klub država koje investiraju po kontinentu i kod kojih se države Afrike zadužuju, još uvijek optužbe za iskorištavanje nisu upućene prema njoj. Struktura tih ulaganja slična je ulaganjima SAD-a, Francuske i UK, a to je infrastruktura i vađenje sirovina. Možda još nije proteklo dovoljno vremena, a možda Kina jednostavno nema dovoljno osviještene pop zvijezde koje su u križarskim pohodima za spas Afrike od trulih američkih kapitalista.

Stvarnost je ipak nešto drugačija. Strane investicije u Afriku su relativno male u odnosu na njenu veličinu te je strani investitori zaobilaze. Tržišta kapitala su nerazvijena pa izuzev Južnoafričke Republike, kapital ne dolazi na kontinent. SAD i EU radije investiraju jedni u druge, što čini najveći dio stranih ulaganja, ili Kinu. Čak je i Južna Amerika sve do 2015. atraktivnija za međunarodne investicije. Dapače, situacija je sve gora jer je Afrika s 5,3% udjela u direktni stranim investicijama (FDI) pala na 1,3% 2016. Dakle, osim što Zapad najradije ulaže sam u sebe (destinacija najviše investicija SAD-a i Kanade je Europa i vice versa), i onda kada ulažu u ostatak svijeta Afrika se zaobilazi u širokom luku. Slika o nizu kapitalističkih eksploatatora sa Zapada koji samo čekaju svoj red da opljačkaju Afriku je sasvim kriva. Radije "eksploatiraju" susjedne države istog kulturno-institucionalnog kruga.

Slika 1. Udio ekonomija i kontinenata u globalnim direktnim stranim investicijama (FDI)


Standardni narativ je posebno kriv po pitanju duga. Dug Afrike povijesno nisu držali privatne financijske institucije nego međunarodne institucije poput MMF-a, Svjetske Banke i država Sjeverne Amerike i Europe. U 21. stoljeću su bila tri velika vala otpisa dugova državama Afrike i nekoliko manjih.

Prvi val otpisa dugova se dogodio već 2000. godine. Zanimljivost je što je za nadahnuće poslužilo poglavlje iz Tore i Starog zavjeta a ideju je prvi iznio politolog Martin Dent. Inicijativu je snažno podržala Anglikanska crkva, a ubrzo su se pridružili sindikati i dobrotvorne organizacije. U akciji koju je podržalo 40 zemalja i brojne svjetske organizacije afričkim državama je otpisano preko 100 milijardi dolara duga.

Međunarodni monetarni fond i Svjetska Banka su u studiji 2004. zaključili da je oprost dugova pozitivno djelovao na nekoliko država. Tanzanija je smanjila troškove školovanja, zaposlila dodatne učitelje i izgradila dodatne škole, Burkina Faso je smanjila cijenu lijekova i povećala dostupnost vode za piće, a Uganda udvostručila broj školske djece. Zbog toga je na skupu G8 (SAD, Kanada, Njemačka, UK, Francuska, Italija, Japan i Rusija) odlučeno da se otpiše dodatnih 40 milijardi dolara duga osamnaest teško zaduženih siromašnih zemalja, od toga četrnaest njih iz Afrike.

Iako je oprost duga pozitivno djelovao na gospodarski razvoj, ipak se ne može tvrditi da će samo to podići stanovništvo iz siromaštva. Najveći pad stope siromaštva prošlih desetljeća je zabilježen u Kini i Indiji, bez da im se oprostilo i djelić duga koji se oprostio državama Afrike. Problem s oprostom duga je što rješava samo simptom, ali ne i uzrok problema, čak i kada se takvi oprosti uvjetuju raznim ekonomskim reformama. Slikovito rečeno, može se liposukcijom ukloniti višak masnog tkiva, ali ako se ne promijene navike, za nekoliko godina će samo nastati novo masno tkivo.

Tako su afričke države, poslije stotina milijardi dolara oproštenih dugova, ubrzo nagomilale novi dug. 2017. se 40% država podsaharske Afrike nalazilo u zoni previsokog javnog duga za njihov stupanj gospodarskog razvoja ili bilo u riziku od takve situacije. Kako su te države gospodarski i financijski ovisne primarno o cijeni sirovina kojima obiluju, onda se to oslikava i na udio javnog duga u BDP-u. Kad su cijene visoke i rastu, onda se i dug lakše otplaćuje, a kada su cijene niske - dug raste. Zadnjih nekoliko godina cijene sirovina na svjetskim tržištima padaju, a usporedno je rastao i javni dug država s afričkog kontinenta. Sljedećih godina se predviđa rast pa će to donekle stabilizirati rast duga, ali to nije dugoročno rješenje.

Mozambik i Republika Kongo su 2017. već kasnili s nekim ratama otplate duga, neke države poput Kameruna i Zambije su se dodatno zadužile kod MMF-a da bi mogle otplatiti stari dug, a državne obveznice naftom bogate Namibije i mineralima bogate Južnoafričke Republike su degradirane u status smeća. Čad se 2014. zadužio za 1,4 milijarde dolara pod pretpostavkom da će cijene sirove nafte ostati iznad 100 dolara po barelu. Cijena nafte je drastično pala, a Čad je 85% državnih prihoda od naftnog biznisa morao trošiti na otplatu državnog duga.

Iako je zaduženost manja nego 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća, Afrika teško ovaj put može računati na otpis dugova jer danas većinu duga drže privatne financijske institucije, ne MMF i Svjetska banka. Situaciju pogoršava i Kina koja u svom gospodarskom pohodu na kontinent financira mnoge infrastrukturne projekte, a državama kontinenta je kineski novac privlačan jer nije uvjetovan reformama.

Slika 2. Medijan udjela javnog duga u BDP-u podsaharskih država


Priča o dugu Afrike je samo dio šire priče o prirodi dugoročno održivog gospodarskog rasta. Politike "upumpavanja" državnog novca u gospodarstvo mogu funkcionirati samo kratkoročno i u specifičnim uvjetima. Da bi se ostvario dugoročni rast gospodarstva i podizanje životnog standarda, potrebno je provoditi politike oslobođenja gospodarstva i poticanja ekonomske aktivnosti kroz ekonomske slobode, a ne puko upumpavanje financijskih sredstava uz rast javnog duga.

Ako ne postoje temeljne pretpostavke za gospodarski rast, kao slobodno tržište, efikasno i neovisno pravosuđe, ukidanje regulatornih i trgovinskih barijera te borba protiv korupcije, svaki napredak će biti spor i neodrživ. Čak i kada se opraštaju milijarde dolara duga.

 

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

BRANIMIR PERKOVIĆ
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.