Piše: Mario Nakić
12.11.2019.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Piše: Mario Nakić
12.11.2019.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Poskupjelo je gorivo. Prosječna cijena litre Eurosupera 95 u Hrvatskoj poskupjela je za 10 lipa, a litre dizela 3 lipe. To je poskupljenje hrvatski stručnjak za naftu (tako su ga najavili) Davor Štern komentirao za HRT:
"Nafta je danas, po mom dubokom uvjerenju, na granici najviše cijene koja bi se trebala dopustiti proizvođačima jer je u njoj sadržan toliki profit zbog kojeg cijelo čovječanstvo pati i trpi. To nije dobro ni proizvođačima jer svaka promjena cijene njima ruši njihovo dugoročno ulaganje, perspektivu ulaganja u nova nalazišta. Nama kao potrošačima isto tako ne odgovaraju stalne promjene cijena. Pitanje vrijednosti energije i energenata vrlo brzo će se morati naći na stolu ljudi koji odlučuju u svijetu."
Cijena nafte na maksimumu?
Pogledajte sada kako izgleda ta "granica najviše dopuštene cijene" prema Šternu:
Dakle, cijena nafte nije ni približno na najvišoj razini u zadnjih godinu dana. Stručnjak Štern se još malo upustio u ideologiju (ili religiju?) pa dodao:
"Neoliberalizam je pokazao da u tim limitima moramo naći nešto novo kako ne bismo bili žrtve prevelikog apetita. Danas cijene energenata određuje Wall Street, a ne proizvođač. Tu se mora svijet odmaknuti od toga i početi stvari nazivati pravim imenom. Svaka roba ima svoju vrijednost. Ta vrijednost se sastoji od troškova proizvodnje, prerade, transporta itd. Nemam ništa protiv Bliskog istoka i šeika, ali su to puste milijarde koje su se tamo slile, to su milijarde koje smo svi mi platili."
Možda je stručnjak Štern zaboravio da cijenu goriva u Hrvatskoj ne određuje nikakav Wall Street nego hrvatska vlada. Više od pola cijene svake litre goriva ide u državnu blagajnu kroz poreze i parafiskalne namete. Država bi mogla, da želi, prepoloviti cijenu goriva u Hrvatskoj.
Svi su protiv neoliberalizma, ali svatko ga vidi drugačije
Još je zanimljivije vidjeti tko je taj stručnjak koji se pridružio plejadi hrvatskih političara, intelektualaca i drugih javnih osoba koje se zaklinju u borbu protiv neoliberalizma. I što im je uopće taj neoliberalizam? Svi se prave kao da svi znamo o čemu pričaju, a svatko na spomen te riječi ima neku svoju sliku u glavi, potpuno drugačiju od drugih.
Tako, na primjer, Hrvoje Zekanović iz HRAST-a smatra da je neoliberalizam kriv za optužbe protiv crkvenih zvona; znanstvenik Igor Rudan okrivljuje neoliberalizam za klimatske promjene; Krešo Beljak (HSS) i Goran Marić HDZ su složni u ocjeni da je Hrvatsku uništio neoliberalizam; mostarsko-duvanjski biskup mons. Ratko Perić okrivljuje neoliberalizam za slabiji interes djece za vjeronauk; SDP-ovac Zlatko Komadina otklanja neoliberalizam; a evo, sada i naš najveći stručnjak za naftu okrivljuje neoliberalizam za rast cijene goriva.
Zaključujem da taj neoliberalizam može biti doslovno bilo što, ali svakako je nešto jako grdo. Kad nekoga želite opsovati, recite mu da ide u tri neoliberalne matere. To bi trebalo biti dovoljno, najgora psovka ikada.
Ali tko je najnoviji borac protiv neoliberalizma? Davor Štern, dugogodišnji biznismen u SFRJ već se tada proslavio kao stručnjak za naftu - kao direktor u INA-i. Radio je potom u Rusiji, pa se opet vratio u Hrvatsku 1990-ih te ušao u Tuđmanovu vladu, onu premijera Zlatka Mateše. Štern je prvo 1994. bio imenovan zamjenikom ministra gospodarstva, a godinu dana kasnije postaje ministar. Na čelu Ministarstva gospodarstva bio je do 1997.
Zašto se onda itko čudi što Hrvatska nije provela potrebne reforme još dok je trebala i dok su to radile druge zemlje Nove Europe? Dok su Češka, Poljska i Estonija provodile strukturalne reforme i pretvorbu u tržišnu ekonomiju, mi smo imali Tuđmana i Šterna - ljude koji ne mogu smisliti slobodno tržište i oni su nas čuvali od "neoliberalizma".
Njima je bilo prilično dobro. Štern je kasnije proglašen jednim od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj. Doduše, ne može se reći da je sve zaradio isključivo radeći za državu. Radio je neko vrijeme i u privatnom sektoru te za strane firme u Rusiji i Austriji. Sasvim je normalno što on ne podnosi slobodno tržište, ljudi koji su naučeni u bivšem režimu i koji su se obogatili u ovom borit će se do kraja protiv svake ideje o slobodi. "Neoliberalizam! Fuj!"
Štern je kasnije izašao iz HDZ-a pa ušao u HSLS, pa se onda vratio u HDZ da bi konačno 2013. ušao na listi Milana Bandića u Gradsku skupštinu grada Zagreba. Na prošlim izborima za EU parlament bio je također Bandićev kandidat.
Godine 2015. hvalio je Ivicu Todorića na sva zvona: "Da imamo još 15 Todorića, bili bismo fantastična zemlja". Ajde, zamislite tek to! Kako bi bilo da nam je još bar 15 takvih?
Tvrdi da se u hrvatskoj privatizaciji nije okoristio i nemamo razloga da mu ne vjerujemo na riječ. Ipak je on bio ministar gospodarstva od 1995. do 1997. Ali ako su Krešo Beljak i Goran Marić u pravu kada kažu da je Hrvatsku uništio neoliberalizam, kako će se Štern obraniti od toga? Pa on je sudjelovao u izgradnji takve, neoliberalne države.
Ali sada su na istoj strani, protiv zajedničkog ljutog neprijatelja - neoliberalizma. Kada sve zbrojimo, ispada da u Hrvatskoj postoji jedna vrlo široka koalicija političara, novinara i raznih mutnih biznismena - koalicija protiv neoliberalizma. Možemo ih zvati "bogati neoliberalci". Oni čuvaju Hrvatsku da ostane ovako čvrsta kakva je, da ni u kojem slučaju ne skrene u "neoliberalizam". To ni u snu.