Piše: Mario Nakić
17.1.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Piše: Mario Nakić
17.1.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Općina Barilović u Karlovačkoj županiji izdvojila je iz proračuna 80 tisuća kuna za školske uniforme koje će djeca u njihovoj osnovnoj školi od ovog polugodišta morati nositi. Osim djece uniforme su obavezne i za učitelje kako bi svi "bili jedno", piše Radio Mrežnica.
"Nošenje uniformi u obrazovnim ustanovama predviđeno je, prije svega, za suzbijanje vidljivih socijalnih razlika, stvaranje osjećaja jednakosti, zajedništva te pripadnosti školi", objavio je Večernji list.
Hrvatska javnost je uglavnom pozitivno reagirala jer naši ljudi ništa ne vole više čuti od lijepo zapakiranih laži. Ne postoji "jednakost" jer ne postoje dvije jednake osobe. Ljudi jednostavno nisu isti i to trebamo konačno prihvatiti. Svaka je osoba pojedinac za sebe, svatko ima svoje prednosti i nedostatke s kojima se rodio, ali i koje može razvijati. To bi netko trebao objasniti djeci od početka umjesto da ih pogrešno uče kako moraju biti isti.
Nije ništa loše u tome što djeca nisu ista. Loše je što djeca ne znaju da svoje različitosti trebaju razvijati u prednosti. Trebamo početi cijeniti te različitosti, to bi bila prava obrazovna reforma, ali da bismo došli do toga, prvo ravnatelji, učitelji i novinari koji kreiraju javno mnijenje trebaju prihvatiti činjenice - nismo svi jednaki i ne možemo biti jednaki.
Nema ništa loše ni u materijalnoj nejednakosti među djecom. Bilo bi dobro da to odmah shvate - što prije, to bolje. I da ih netko može naučiti kako čovjek svoje materijalno stanje može promijeniti. Onaj tko ima manje može stvoriti više ako bude donosio dobre i pametne odluke, a onaj tko ima više može lako to izgubiti ako bude donosio loše odluke. Društvo ne može pretvoriti djecu u robote koji teže prosjeku, odnosno upravo ta težnja je i dovela hrvatsko obrazovanje na tako niske grane.
U ovoj anketi Večernjeg lista rezultat me nije iznenadio, to je očekivano od kolektivističkog stanja uma u kojem se naš narod nalazi nakon stoljeća zatiranja individualizma i osobnih prava i sloboda. Međutim, meni je zanimljivo nešto drugo, a to je novinarsko (ne)razumijevanje teme. Osim što je očito da Večernjaku nedostaju lektori ("dati će"), kakav je to odgovor "Društvo treba samo birati"? Gdje je pojedinac u toj priči? Uredništvo Večernjeg lista potpuno ignorira slobodnu volju pojedinca pa su ponudili zapravo dvije iste mogućnosti - pojedinac se mora maksimalno podrediti kolektivu, druge nema. Ako bolje razmislite, u oba ponuđena odgovora kolektiv odlučuje za pojedinca.
Kako to utječe na naše "društvo" u cjelini? Tako što djeca koja tijekom cjelokupnog obrazovanja uče da budu dio prosjeka i da se ni na koji način, nipošto ne ističu, završe školu i dođu na tržište rada, a to tržište ne voli prosječne. Tržište očekuje od tebe da budeš najbolji. Tržište traži da se istakneš, inače propadaš. I onda dobijemo ono što imamo danas, a to su stotine tisuća ljudi na burzi rada i desetci tisuća poslodavaca koji ne mogu naći adekvatne radnike za određena radna mjesta.
Zato bi se obrazovanju trebalo pristupiti totalno suprotno. Djecu učiti od prvog dana da nisu ista, da je svatko poseban na svoj način i da svoje posebnosti treba njegovati i usmjeravati ih u pozitivnom smjeru.
Ima dosta roditelja koji se sa sjetom prisjećaju vremena kad su se obavezno nosile kute u školama pa bi htjeli da i njihova djeca to sad rade. Zašto ne? Koliko znam, nikakve kute ni uniforme nisu zabranjene. Možete svoju djecu obući već danas kako želite, pa i u kute. Ali nemojte to nametati i tuđoj djeci. Još bolje bi bilo da djeci prepustite taj izbor.