Hod protiv slobode je hod protiv života

Nema ništa licemjernije nego kad se u ime jednog ljudskog prava traži ukidanje drugog. Takozvani "Hod za život", kad se oguli fancy fasada "života, prava nerođenih, brige za najslabije", zapravo nije ništa drugo no hod za totalitarizam i uništavanje temelja na kojem naša, zapadna civilizacija stoji.

Mislite da pretjerujem? Nažalost, taj je opis vjerojatno preblag.

Život je temeljno ljudsko pravo, to je nepobitna činjenica. Ali život nije jedino temeljno ljudsko pravo. Ljudi iz te povorke potpuno ignoriraju činjenicu da postoji i sloboda. Sloboda nije nešto što nam država poklanja, ona nam je dodijeljena samim našim postojanjem. A što je sloboda? John Locke, britanski teoretičar i začetnik moderne teorije o ljudskim pravima, opisao je slobodu riječima: "odsustvo prisile".

Kada pričamo o pravu žene na pobačaj, ono se temelji na tom prirodnom pravu - slobodi od državne prisile. Kad se žena nađe u stanju neželjene trudnoće, njoj je ugrožena sloboda upravljanja vlastitim tijelom. Slobodu imamo pravo braniti svim sredstvima, a pobačaj je u tom slučaju jedini način njene samoobrane, da zaštiti svoje pravo na slobodu. Život embrija, drugog ljudskog bića, ovisi o njenoj dobroj volji, ali i njena sloboda mora ostati netaknuta od države. Zato žena ima pravo, u prvom stadiju trudnoće, odlučiti o tome želi li svojevoljno nositi novo ljudsko biće ili ne. I ta odluka mora biti samo njena, budući da je riječ o njenom tijelu.

Pro-liferi dobro shvaćaju ljudsko pravo na život, taj dio su usvojili. Ali sloboda im je totalno nepoznat pojam. Čak bih rekao, apstraktan. Sloboda nije apstraktna, ona je stvarna, što bi shvatio svatko kad bi mu netko ozbiljno ugrozio ili oduzeo slobodu. Na primjer, da vas netko natjera da 9 mjeseci radite stvari protiv svoje volje, da se odreknete svoga načina života, da ne smijete jesti i piti ono što biste inače htjeli, da u svome tijelu nosite nešto što ne želite i da se potpuno prilagodite tome protiv vlastite volje - onda biste itekako shvatili i cijenili osobnu slobodu. Ljudi ne cijene neke stvari dok ih ne izgube.

Sloboda je bitna, na njoj počiva naša civilizacija. Bez slobode ne bi bilo ni nas jer svatko od nas je rezultat dobre, slobodne volje svojih roditelja, a ne odluke nekog diktatora ili državnog poglavnika. Sloboda je, dakle, preduvjet za život jednako kao što je život preduvjet za slobodu. Život i sloboda su ravnopravni, idu zajedno, i ne može se jedno stavljati iznad drugoga.

Ljudi koji žele ukinuti slobodu su neprijatelji civilizacije i liberalnog društvenog poretka. Sama ideja da žene rađaju protiv svoje volje, po diktatu države, iznimno je totalitarna.

Iako shvaćam da i među liberalima ima određen (manji) udio pro-lifera koji bi zabranili pobačaj, mislim da su ti ljudi u zabludi. Razumijem njihove standardne argumente: uz slobodu dolazi odgovornost, ljudi trebaju biti odgovorni. To je u redu, samo što zanemaruju činjenicu da je i uz najodgovornije ponašanje neželjena trudnoća uvijek realna mogućnost.

Jedina 100-postotna zaštita od neželjene trudnoće je apstinencija. Mislim da je promicanje apstinencije pogrešno, iz jednostavnog razloga što je seks ljudska potreba. Ne seksaju se ljudi samo zbog potomstva. Dakle, do neželjene trudnoće uvijek može doći, a ako je par poduzeo sve mjere zaštite, onda im se ne može predbacivati da su "sami krivi". Nisu. I stoga nisu ni dužni trpjeti posljedice.

Žena je u tom slučaju posebno pogođena jer njeno pravo na slobodu upravljanja vlastitim tijelom je pod izravnim udarom. Kao i svaki drugi čovjek kad se nađe pod izravnom ugrozom temeljnih prava, i ona ima pravo na samoobranu. Pobačaj je u tom slučaju uistinu jedini način da obrani svoju slobodu.

Ne možete to prihvatiti? Nemojte pobaciti. Imate izbor. Ali izbor moraju imati svi, a ne samo protivnici pobačaja. Liberali koji su za državnu zabranu pobačaja u ranoj fazi trudnoće, mislim da nisu dovoljno informirani ili nisu dovoljno razmislili o ovoj temi jer ne postoji liberalni argument za oduzimanje slobode ženama kad se nađu u stanju trudnoće. To je antiliberalan zahtjev.

Zato nemojte muljati javnost, nije vas briga za tuđe embrije, vi želite uspostaviti državnu kontrolu nad tuđim tijelima.

Isti ti ljudi jako dobro shvaćaju slobodu kad je riječ o njihovim osobnim slobodama. Da njih netko prisili da odbace svoju vjeru ili da promijene religiju, ili da rade nešto protiv svoje volje, itekako bi se pobunili protiv toga, ali nije im problem to tražiti za druge. Recimo, kad bi država uvela obavezu pobačaja (nešto slično je dosta dugo bilo na snazi u Kubi za vrijeme vladavine Fidela Castra), to im se ne bi svidjelo. Ali to bi bio jedini način da shvate i počnu cijeniti slobodu. Ono što ne želite da se čini vama, nemojte ni vi željeti drugima. Ima li jednostavniji zakon za život od tog?