Hrvatska je pred demografskom katastrofom, nijedan pokazatelj nije pozitivan, ali se zbog toga nitko ne uzbuđuje, upozorava demograf Stjepan Šterc.

Šterc ima pravo. Hrvatsku je tijekom zadnjih 6 godina napustilo između 150 i 200 tisuća ljudi. Osim toga, imamo negativni trend nataliteta i sve veći udio najstarijeg stanovništva. Ukratko, Hrvatska izumire.

U isto vrijeme stanovništvo svijeta se enormno brzo povećava. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja s negativnim prirastom stanovništva. Za ovako malu zemlju, to je ogroman problem jer ako se nešto ozbiljno ne promijeni, za 50-ak godina ovdje više neće biti nikoga.

Političari ne nude rješenje

Da su takvi pokazatelji u nekoj drugoj zemlji, recimo Njemačkoj ili Velikoj Britaniji, to bi bio društveni i politički broj 1 te bi se raspravljalo samo o tome kako ga što prije riješiti. Kod nas prolazi gotovo neopaženo. Imali smo dvije velike predizborne kampanje tijekom zadnjih godinu dana i u njima nijedna politička stranka nije ozbiljno adresirala demografsku katastrofu koja ne da nam prijeti, nego je u tijeku. Nama pred nosom.

Mislim da su svi naši političari itekako svjesni ovog problema, ali ga ne adresiraju iz jednog jedinog razloga - nemaju pravo rješenje. HDZ svaki put pred izbore spominje nekakve naknade i potplaćivanje građana kad se odluče na potomstvo, ali svi dobro znamo, i mi i oni, da takve populističke mjere neće napraviti ništa osim što će neki državni namet morati poskupjeti.

Hrvati ne odlaze zbog kruha, nego zbog nepotizma

Mi zapravo imamo dva problema koji su usko povezani: problem nataliteta i problem iseljavanja. Povezani su zato što im je uzrok isti. Uzrok je ekonomsko-društveni, čak bih prije rekao društveni nego ekonomski.

Zadnjih 9 mjeseci uređujem portal Naši ljudi na kojemu objavljujemo priče Hrvata koji su otišli živjeti i raditi van. Velika većina onih koji su otišli nakon 2010. nije napustila Hrvatsku isključivo zbog toga što ovdje nisu mogli naći posao. Ljudima je jednostavno prekipjelo. Masa njih je ostavila svoje poslove u Hrvatskoj, dakle nisu išli trbuhom za kruhom. Ljudi odlaze zbog opće društvene nepravde, a korijen te nepravde leži upravo u onima koji bi je trebali ispraviti.

Ljudima je dosta kad vide kako se kod nas zapošljavaju kadrovi u državnim službama, državnim i gradskim tvrtkama. Vide da to nema veze sa sposobnostima, znanjem i iskustvom. Vide da bez države ovdje ne možeš ništa, a to znači bez veza s politikom, bez njihove pomoći. Zato što se kod nas previše novca vrti u javnom, a premalo u privatnom sektoru.

Ne treba nam sigurnost države, nego sigurnost OD države

Dok god je država moćnija od kompletnog privatnog sektora, naša će svakodnevica, bez obzira bili zaposleni u privatnom ili javnom sektoru, ovisiti o dobroj volji političara koji imaju moć da nešto naprave ili ne, da neki natječaj raspišu ili ne...Ljudima je toga dosta. Izađu iz Hrvatske i preporode se, zato što osjete samostalnost, osjete slobodu. To je onaj osjećaj kad znaš da tvoja budućnost ovisi isključivo o tebi, tvojoj volji za radom, a ne o dobroj volji nekog drugog koji te može, bez obzira na rezultate, u bilo kojem trenutku zamijeniti za nekog podobnijeg ili njemu simpatičnijeg.

To je, dame i gospodo, glavni razlog ne samo zašto ljudi odlaze u punoj snazi, nego i zašto se oni koji ostanu sve rjeđe odlučuju na potomstvo. Jer nemaju sigurnost, a pritom ne mislim na onu sigurnost koju političari jamče, mislim baš na sigurnost OD političara. Treba nam slobodnije tržište, manja moć države, više prostora za samostalan rad, to je jedini način da se mase izvuku iz siromaštva i da nešto postignu. Ne trebamo izmišljati toplu vodu, to je dokazano već mnogo puta u povijesti, pa i onoj najbližoj. Pogledajmo kako su sličan problem još nedavno riješile Irska, Novi Zeland, a na sličan način ga sada rješavaju Rumunjska i Estonija.

Ne trebaju nam nikakvi novčani poticaji za seks i rađanje. Treba nam samo labavija država koja će nas pustiti da im možemo osigurati sretnu budućnost. U svojoj zemlji, ne u Irskoj.