Da bi liberalizam bio realiziran, on prvo mora biti institucionaliziran. To znači da generalna struktura vlade mora biti na čelu konverzacije i da ta konverzacija treba biti potpomognuta posljedičnim rezoniranjem discipline političke ekonomije. Ono što smo naučili iz te discipline jest da se postižu veliki uspjesi specijalizacijom rada i mirnom suradnjom među udaljenim i različitim pojedincima.

Što je veća društvena ili geografska distanca i razlika među pojedincima koji sudjeluju u interakciji, veća je korist koja se realizira razmjenom, ali također se povećavaju i problemi zbog troškova transporta, komunikacijske linije i graničnih carina. Ukratko, troškovi suradnje su bili visoki pa je velika ekspanzija bogatstva modernog svijeta došla tek nakon institucionalnih razmjena i suradnji koje su smanjile troškove transakcija među udaljenim pojedincima i učinile napredak u kulturnom i gospodarskom razvoju na globalnoj razini.

Postignuća liberalizma u prošlosti

Liberalizam je bio jedan od glavnih pokretača smanjenja troškova takve suradnje u stvarnosti. Doktrine liberalizma slave trgovinu, daju građanima pravo odlučivanja nad njihovom imovinom i oslobađaju građane iz okova služništva pritom odvajajući znanost od vjerske dogme.

Bio je to polagan i tegoban proces, a liberalizam nije bio dosljedno primijenjen u svim dijelovima svijeta. Ali pobjeda njegovih ideja i njihovo širenje rezultirali su oslobođenjem kreativnih moći ljudi diljem svijeta. Unatoč očitim frustracijama prema elitama i establišmentu, jednostavna je činjenica da je 2016. godina bila prva zabilježena u povijesti čovječanstva u kojoj je manje od 10% stanovništva živjelo u ekstremnom siromaštvu, a taj pozitivni trend smanjenja siromaštva se nastavio i tijekom 2017. godine.

Moderni svijet je pravo čudo! Ali to se postiglo usprkos političkim elitama i zahvaljujući ekonomskim slobodama čak i tamo gdje su one zakonom vrlo ograničene. Moć smithianske trgovine (Adam Smith, op.ur.) i schumpeterianskih inovacija (J.A. Schumpeter, op.ur.) jednostavno je takva da može pobijediti svaku prepreku koju postavi vladina glupost. Kako je Joel Mokyr rekao: "Postoji vjetar u leđa i vjetar u glavu. Dok god je vjetar u leđa jači od vjetra u glavu, napredak je neizbježan." Liberalizam je proizveo vjetar u leđa.

Glavni protivnik liberalizma u 21. stoljeću je populizam

Izazov liberalizma u 21. stoljeću isti je kao i u prošlosti - oduprijeti se konzervativnim snagama koje nam zadaju udarce. Ove konzervativne sile dolaze u obliku ukorijenjenih interesa elite uspostavljanja statusa quo i populističkih pokreta s lijeve i desne strane, koji dok kritiziraju establišment ironično zahtijevaju jednostavno još više iste politike samo u većoj mjeri - više državne intervencije, više regulacije industrije, više ograničenja na kretanje ljudi, više ograničenja na protok kapitala itd.

Ne može postojati savez između liberala i populista upravo zbog toga što je populizam antiliberalan. Populizam je diskriminirajuć i ne želi ograničiti vlast, nego samo promijeniti ljude na vlasti. Prirodni saveznik populizma je centralno planiranje i militarizam.

Palo je na ovu generaciju istinskih liberala da se usprotivi prijetnjama osnovnoj ljudskoj jednakosti, da ustane protiv netolerancije, straha, zlostavljanja. Moramo prihvatiti Hayekov izazov i istražiti filozofske temelje slobodnog društva s novim uzbuđenjem. I, prije svega, moramo inzistirati na tome da je liberalizam liberalan u mislima, na riječima i djelima.

O autoru:
Peter Boettke je profesor ekonomije i filozofije na Sveučilištu George Mason i direktor programa za napredno istraživanje filozofije, politike i ekonomije "F.A. Hayek" u Mercatus Centru.

Tekst je preveden sa stranica Zaklade za ekonomsku edukaciju FEE.