Lokalni izbori najbolji su pokazatelj političke moći i glasačke volje naroda. Uz standardnu nisku izlaznost, dvije velike partije u nedjelju su ipak doživjele određenu vrstu poraza jerbo su im se u velikim gradovima suprotstavile nove opcije.

Kod nas sve promjene idu puževim korakom pa se neki novi igrači danas grandiozno predstavljaju javnosti unatoč tome da su u predizbornim kampanjama obećavali status quo za sve one koji su dobivali izmišljene poslove preko veze. Dakle, ono najbitnije, a to je mreža zaposlenih đabalebatora, opet je sigurna na svojim radnim mjestima i zdušno će nam svojim neradom omogućiti sporost promjene.

Iako se to pokušava progurati kroz ideološko pitanje, sistematizacija radnih mjesta i otpuštanja u tromoj lokalnoj samoupravi danas su ključni problem naše države. Politička ljevica se tu pokazala u pravom licu jer im je jasno da puno njihovih birača sjedi u ugodnim uredima gdje su redovita primanja zajamčena. Desnica je pak u paničnom nastojanju da se obrani od jugoslavenskih vragova opće zaboravila na programska rješenja problema. Kod njih se jasno vidi da samo žele pobjedu nad lijevima i stavljanje svojih ljudi na ključna mjesta, a jedini uvjet za to je da voliš svoju državu i redovito spominješ domovinski rat.

Moramo razumjeti i one koji ne glasaju, budući da se na njih ovih dana sipalo drvlje i kamenje, a to je po meni dosta inteligentna populacija koja teži najboljem. Naravno, uz određeni postotak onih koji su stvarno lijeni i apolitični.

U ovim zanimljivim vremenima prilično je lako pojednostaviti upravljanje lokalnim sredinama jer je naš informatički sektor dosta jak i uredno nudi usluge na svjetskim tržištima. Masa ljudi koja ne izlazi na izbore želi da im sredina funkcionira kao servis građana, a ne socijalna ustanova za zapošljavanje ili utvrda za namještanje poslova.

Jednom prilikom vrbovala me lokalna politička nestranačka inicijativa kojima sam u prvoj rečenici spomenuo prirez i odmah naletio na izgovor "pustimo sad to, ima bitnijih stvari". Ne, za mene je najbitnije da mi što više love ostane u džepu jer precizno znam što raditi s njom, a upravo skupoća države i lokalne sredine koja napucava račune da bi mogla opstati najgori mi je problem u životu.

Ove dane napisat će se i izgovoriti stotine izbornih analiza, a one programske opet će pasti u zaborav. Stoga ja ne računam tko će biti žetončići u sastavljanju većine, već plačem nad ovim redovima svjestan da na tron dolaze treće opcije s politikama "ideje naše, pare vaše".

O onima koji će uspjeti sastaviti većinu i raditi prave promjene sigurno će se čitati na našem portalu, a ako kod njih postoji prave političke volje, obavezni su to napraviti što prije jer je to prvi i glavni preduvjet za zdravi početak.