Zašto, pobogu, nekim ljudima smeta trgovinski sporazum o slobodnom izvozu?

Zbog potpisanog sporazuma između hrvatske i kineske vlade o slobodnom izvozu određenih hrvatskih poljoprivrednih proizvoda u Kinu podigla se velika frka koja još uvijek traje. Most i Amsterdamska koalicija optužuju Vladu RH da je sporazum "besmislen" jer Hrvatska "nema kapacitete za izvoz poljoprivrednih proizvoda u Kinu".

Žalosno je što uopće postoje političari koji se toliko bune protiv jednog trgovinskog sporazuma, i to onog koji omogućuje lakši izvoz. Čak mogu donekle razumjeti kad im smeta uvoz (iako je i to sasvim pogrešno jer i uvoz je dobar za ekonomiju i društvo), ali kad se bune protiv izvoza to je stvarno neoprostivo.

Pogledajmo neke brojke. Hrvatski izvoz u Kinu je mizeran i iznosi samo 3 posto ukupnog hrvatskog izvoza iako je kinesko tržište najmnogoljudnije u svijetu. To znači da Hrvatska ne koristi dovoljno svoju diplomaciju za otvaranje hrvatskog gospodarstva prema izvozu na to ogromno tržište. U usporedbi s drugim zemljama EU, manje od nas u Kinu izvozi samo Latvija. Ovaj sporazum je korak u pravom smjeru.

Mljekarstvo u Hrvatskoj je na koljenima, u tome su oporbeni političari u pravu. Ali upravo zbog toga je ovaj sporazum dobar.

Hrvatska proizvodi samo 0,3 posto ukupnog mlijeka u EU, što je iznimno loše, pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da smo po broju proizvođača mlijeka na 100.000 stanovnika iznad europskog prosjeka. To znači da imamo slabu produktivnost i vjerojatno zaostajemo u tehnologiji rada za drugim zemljama Europske unije.

Ali trend je posljednjih godina pozitivan. Hrvatski proizvođači mlijeka su u siječnju ove godine izvezli dvostruko više mlijeka nego u istom mjesecu prošle godine. Najviše mlijeka izvozimo u Francusku, a zatim slijede BiH i Srbija.

S druge strane, potražnja za mlijekom u Kini raste. Kina je uvjerljivo najveći uvoznik mlijeka i mliječnih proizvoda na svijetu. Lani je uvezla samo mlijeka u vrijednosti od preko 3,5 milijardi dolara, što je 10% ukupno uvezenog mlijeka u cijelom svijetu. Skoro trećina mlijeka na kineskom tržištu je iz uvoza (po tome su slični Hrvatskoj) i potražnja za mlijekom u Kini iz godine u godinu raste. To je zapravo i razlog zašto je kineska vlada potpisala taj sporazum, njima trebaju proizvođači mlijeka za njihov uvoz.

To je odlična šansa za hrvatsko mljekarstvo, da se oporavi. I ne, nije riječ samo o mlijeku, već i o mliječnim proizvodima: pasterizirano, sterilizirano, modificirano i fermentirano mlijeko, sir i topljeni sir, vrhnje, maslac, dehidrirana mliječna mast, evaporirano mlijeko, zaslađeno kondenzirano mlijeko i formulirano kondenzirano mlijeko, mlijeko u prahu, sirutka u prahu i proteini sirutke u prahu, goveđi kolostrum u prahu, kazein, mliječni mineral, mliječna formulu za dojenčad itd. Osim toga, Hrvatska je s Kinom potpisala i sporazum o izvozu mesa i tune.

Zašto bi to bilo loše za Hrvatsku? Međunarodni trgovinski sporazum nije obaveza da vi morate sada proizvoditi za Kinu, nego samo otvaranje vrata za naše izvoznike. To je mogućnost, a hoće li je naši proizvođači iskoristiti ili ne - to je isključivo na njima. Najgore što se Hrvatskoj može dogoditi je da nitko od naših proizvođača mlijeka i mliječnih proizvoda to ne uspije iskoristiti i da ne proda ništa u Kini, što bi bilo isto kao i dosad - znači da mi ne riskiramo ništa. Ali samo ako prodamo 1 mliječni namaz i jednu ribu, već smo u plusu jer dosad se nije moglo ni to. A prodat će se, vjerujem, puno, puno više.

Još prošle godine su proizvođači paškog sira izrazili želju da bi izvozili za kinesko tržište, ali za to im je trebala politička dozvola.

"Već smo poslali uzorke u Kinu i reakcija su vrlo pozitivne. Kinesko tržište može biti osvojeno jedino proizvodima vrhunske kvalitete, ali trebala bi također postojati veća količina izvozne robe", rekao je lokalnim medijima Ante Oštarić, upravni direktor Paške sirane.

Tvrtka Dukat je izrazila mogućnost izvoza svojih mliječnih proizvoda u Kinu. Tvrtka Sardina s otoka Brača, koja proizvodi konzerviranu ribu, također je izrazila želju da izvozi u Kinu.

Dakle, kapacitet postoji, a bit će ga još i više jer će ovaj sporazum stvoriti novu perspektivu za hrvatsko mljekarstvo. Čemu onda toliko čuđenje i još više protivljenje određenih političara?

Ljudi moji, međunarodne trgovinske sporazume treba pozdraviti, a ne pljuvati. Oni su put hrvatskog prosperiteta jer izvoz igra značajnu ulogu u BDP-u. Upravo sporazumi o slobodnoj trgovini s drugim zemljama su najbolji način da političari pomognu hrvatskom gospodarstvu. Da sam ja na mjestu oporbenih zastupnika u Saboru, ne bih se žalio zbog toga što je Plenković potpisao taj sporazum s Kinom, već bih mu zamjerio što ih nije potpisao VIŠE. Jer Hrvatska može i treba ponuditi kineskom tržištu puno više od mlijeka i ribe.

Političare koji se toliko protive otvaranju većih mogućnosti za izvoz treba prokazati jer oni truju javnost kojoj ionako nedostaje elementarne pismenosti o tržišnoj ekonomiji. Krešu Beljaka (HSS - Amsterdamska koalicija) ne treba ni komentirati, od njega se ništa pametnije ne može ni očekivati. Ali mene je pomalo iznenadilo što u antitržišnom populizmu prednjači Most koji je žestoko napao ovaj sporazum u startu; prvo njihov saborski zastupnik Miro Bulj, zatim Sonja Čikotić koja je druga na Mostovoj listi za EU parlament, a zatim su nastavili i neki Mostovi ljudi koji se inače smatraju liberalima poput Antonija Pešuta. Ne znam stvarno otkud toliki otpor prema slobodnoj trgovini i izvozu iz stranke koja je još prije 4 godine pričala o reformama (mnogi su pali na te fore, uključujući i mene nažalost). Što je sada s time? Kako su postali ovo što su danas?