"Tvrtke strahuju, građani se raduju" - tim je riječima Tportal opisao primjenu Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka u zemljama Europske unije ili skraćeno GDPR. Moram priznati da kao građanin nisam još našao razloge zbog kojih bi me ovaj masivni zakon radovao. Već danima mi je e-mail bombardiran upitima o pristanku na nove uvjete korištenja raznih servisa, među kojima ima i onih koji mi jesu korisni. Boli me glava već od pomisli da sve te formulare ponovno moram čitati i ispunjavati.

Europska unija je ogromna birokratska močvara koja ima opasnu tendenciju širenja. Premda sveukupno mi u Hrvatskoj trebamo biti sretni što smo njen dio jer nas je u mnogim slučajevima sačuvala od katastrofalnih poteza naše vlasti, kad se ovakve uredbe donesu podsjete nas o kakvoj je birokraciji riječ. Ona jednostavno mora smišljati svakakve besmislene uredbe čisto da bi opravdala svoju svrhu. Mislim da ljudi u Bruxellesu, među kojima velika većina sigurno nema pojma kako je raditi u privatnom sektoru i boriti se na tržištu, nisu ni svjesni kakve posljedice njihovi eksperimenti imaju na rad i živote građana.

Tvrtke strahuju s razlogom jer riječ je o opsežnom propisu koji svaku tvrtku na internetu može vrlo skupo koštati. Osobni podaci prema GDPR-u su ime i prezime, adresa, fotografija, glas...bilo što od toga. To otvara vrata za hrpu tužbi protiv tvrtki koje prikupljaju baze korisnika. Nije ni čudo da su mnogi američki servisi obrisali sve korisnike s područja EU.

Čemu se građani trebaju radovati? Sad imamo samo više formulara gdje trebamo kliknuti "pristajem", kao da već ne pristajemo samim korištenjem aplikacije ili servisa. Neki tvrde da će sad prestati spammanje e-mailovima, ali ja to nisam primijetio. Moj inbox je i danas pun spama, samo što su spammeri otvorili anonimne adrese umjesto službenih. Za problem spama veliki e-mail servisi već su razvili rješenja (posebni folder u koji filtriraju neželjenu poštu), za to nam nije trebao GDPR.

Ako je namjera ovog zakona bila zaštititi našu privatnost, već sad možemo biti sigurni da ona neće biti ostvarena. Tko želi provoditi vrijeme na internetu i koristiti različite aplikacije, taj automatski preuzima rizik da će neki podaci o njemu ostati negdje pohranjeni.

Ovo je primjer kako europsko zakonodavstvo šteti europskom poduzetništvu, maksimalno nam komplicira živote i u poslovnom i u građanskom smislu. Ne trebaju mi Juncker i ekipa da me zaštite od tržišta, ali treba mi neka zaštita od Junckera i ekipe. Jer to može stvarno otići predaleko, tek se zagrijavaju. Nakon nedavnog svjedočenja Marka Zuckerberga pred EU parlamentom možemo uskoro očekivati i regulaciju društvenih mreža. Za nekoliko godina sa sjetom ćemo se prisjećati vremena kad je internet bio slobodna platforma za komunikaciju i stvaranje biznisa.