Desni ekstremizam za Hrvatsku je opasniji od lijevoga. To treba jasno i glasno reći. Naime, sami pogled na bilo kakve ljevičarske demonstracije izaziva mješavinu podsmjeha i iskrenog žaljenja prisutne publike. Iza gnjevne retorike, ikonografije moćne sovjetske države što je u trenutku u smrt slala stotine tisuća ljudi i ratobornih prijetnji eksproprijacijom koje su Radničkoj fronti čak stajale na predizbornim plakatima, stoji šačica koja izgleda kao da si pomiješao ekipu iz kantine na Filozofskom i nesretnike što čekaju ispred pučke kuhinje.

Namjera ovog teksta nije (isključivo) poruga ili sprdnja, ja doista želim upitati te ljude jesu li svjesni da svi zajedno, čak i ako bi im netko to dozvolio te ih naoružao, ne bi mogli provesti revoluciju niti u nekom omanjem zagorskom selu. I ne samo to, s obzirom na organizacijske sposobnosti, vjerojatno bi im trebalo tri dana da ga pronađu.

Pa da ih vide takve jadne, Staljin, Lenjin ili Broz prve bi ih poslali u gulage ili na Goli. A kada bi revolucionari saznali da se ideologija koja je zamišljena kao manifest ljutih mišićavih udarnika što su danonoćno crnčili za povlaštenu gospodu danas svela na škvadru što ne zna zabit' čavao, a život joj je dokono džabalebarenje po dotiranim udrugama, čak i oni bi prestali vjerovati u priglupe Marxove dogme.

Drugovi, čemu ta lakrdija i cirkus? Malo vas je i jadni ste, ne možete preplašiti niti mladunče maltezera, zar ne bi bilo pametnije da se okrenete nekoj ideologiji koja neistomišljenicima ne prijeti revolucijama, strijeljanjima, nacionalizacijama i eksproprijacijama? Recimo liberalizmu ili ozbiljnoj zapadnjačkoj socijaldemokraciji, ako baš ne želite priznati da je čisti kapitalizam jedini fizibilni ekonomski ustroj.

Za desnicu se pak stalno govori da je i dalje u 1991., što ja ne smatram točnim. Nema ništa loše u evociranju ratnih uspomena niti u pitanju što je tko za svoju domovinu učinio u ratu. U mnogo ozbiljnijim nacijama poput američke, to je pitanje sastavni dio predizbornih kampanja. Izrael, nacija koja je u sukobu praktično 70 godina, dokazala je da su disciplina, zajedništvo, snalažljivost i kreativnost koje osoba stekne u vojsci i ratu, idealna podloga za strelovit napredak u poslovnom svijetu. Zato su danas jedna od vodećih nacija po startupovima, inovacijama i patentima. Dođe to kad ratnike ne proglasiš socijalnom kategorijom nego herojima potrebnima i u miru.

Kamo sreće da je na današnjoj desnici prisutan onaj polet iz 1991. Problem je u tome što se ponašaju kao da su i dalje 70-e, a oni su mali emigrantski kružok u opskurnoj birtiji u Berlinu, Sydneyu ili Stockholmu. Bijes i frustracije situacijom u državi ostali su na istoj razini. Doista je nevjerojatno da se takvo što događa u zemlji u kojoj je desni HDZ na vlasti tri četvrtine vremena od njenog osnivanja. Ranije su im isprike bili Mesić, Josipović, Udba, lijevi mediji, ali sada bi već pomalo bilo dosta.

Prestanite se, pobogu, ponašati kao iskompleksirani autsajderi i nekakvi gerilci i shvatite da ste VI u jebenom sedlu. Vi ste tata, a mi svi ostali gladna dječica umorna od pijanih prepucavanja i bavljenja pizdarijama. Dom se ne voli floskulama, intrigama i međusobnim podmetanjima. Hoćemo pizzu i šarene igračke i novi iPhone. Spremamo se napustit ovu kuću koju ste tako dugo sanjali i kleli se u nju, onda je i obranili, a nakon što ste dobili šansu nešto napraviti, napravili ste jedan veliki drek.