Hrvatski mediji danas su puni priča o kolosalnom porazu Andreja Plenkovića i njegovog HDZ-a u jučerašnjem prvom krugu predsjedničkih izbora. Zoran Milanović aka hrvatski Donald Trump pomeo je konkurenciju, a pogotovo glavnog izazivača, Plenkovićevog kandidata Dragana Primorca koji će se nastaviti blamirati u javnosti još dva tjedna bez ikakve realne šanse za preokret.

Stvar je u tome da su članovi i simpatizeri HDZ-a u velikoj mjeri bojkotirali Primorca i ove izbore, što se može zaključiti po iznimno niskoj izlaznosti u tradicionalno HDZ-ovim županijama.

Međutim, mediji propuštaju činjenicu da nije Plenković jedini gubitnik jučerašnjih izbora. Odmah iza njega treba pribilježiti Ivanu Kekin, kandidatkinju stranke Možemo, njihovog NGO krila GONG-a i fact-checking stranice Faktograf. Listi poraženih trebalo bi dodati i novinare te urednike u skoro svim mainstream medijima koji su se proteklih mjesec dana iz petnih žila trudili da Kekin osvoji što više glasova.

Njihov neuspjeh je ogroman. Njihova kandidatkinja, ni uz rekordnu minutažu na nacionalnim televizijama i dosad neviđeno pokrivanje na portalima, o čemu bi bilo koji drugi politički kandidat mogao samo sanjati, nije uspjela ni u jednom cilju. Možemaši nakon izbora pokušavaju na sve moguće načine to nekako prikazati kao uspjeh, ali nije uspjeh i ne može biti.

Argumentacija da je dio njihovih birača glasao za Milanovića "zbog straha od pobjede Primorca" jednostavno ne drži vodu jer nitko, apsolutno nitko uključujući ni samog Primorca, nije vjerovao da bi on mogao na ovim izborima ikako ugroziti Milanovića.

Koji im je bio cilj uopće? Iako je bilo i više nego dovoljno materijala da kandidatkinja ljevice kritizira predsjednika Milanovića zbog njegovih nerijetko desničarskih, ksenofobnih i sličnih ispada, to nijednom nije učinila. To znači da uopće nije bila zainteresirana za preuzimanje dijela njegovog biračkog tijela niti da postane predsjednica. Jer ne možete pucati na funkciju predsjednika ako ne vidite apsolutno ništa krivo u onome što aktualni predsjednik radi.

Kekin je odmah u startu ušla u tu utrku kao kukavičko jaje, kao lažna kandidatkinja za tu funkciju, a s nekim sasvim drugim namjerama.

Prvo se okomila na HDZ i njihovog kandidata. Milanović je pustio izazivače da sami pričaju, on se nije baš petljao u kampanju, a za blaćenje Primorca služila mu je Kekin. Zatim je uslijedila afera "kava s Nikicom Jelavićem" koja mi, priznajem, još uvijek nije sasvim jasna. Znamo samo to da su Kekini svojevoljno dali u javnost kako je Ivanin suprug Mile, poznati hrvatski rock glazbenik i bivši pjevač grupe Hladno pivo, bio na kavi s nekim Nikicom Jelavićem kojeg su od početka oni sami etiketirali kao nekog mračnog lika povezanog s mafijom i podzemljem. Ne zna se zašto su se našli niti o čemu su razgovarali, samo znamo da je Mile Kekin platio Jelaviću parking.

Zašto je javnost o tome trebala znati išta? To je apsolutna nepoznanica, ali mediji su se raspisali, a kandidatkinja stranke Možemo, njima bliskih medija i GONG-a nastavila je svakodnevno bombardirati javni prostor pressicama o Jelaviću i toj kavi.

Nitko nikada u povijesti hrvatskih izbora nije dobio toliko besplatnog javnog prostora u kampanji kao ona. Franjo Tuđman u svoje najbolje vrijeme nije dobivao toliku medijsku pažnju. Ivana je histerizirala i upirala prstom u razne dežurne krivce, od HDZ-a i Primorca do - sad dolazi ono zanimljivo - nezavisne kandidatkinje Marije Selak Raspudić.

Selak Raspudić je brzo pobudila pažnju Kekinice i Možemaša iz više razloga. Prvo, zato što je žena, a Kekin se uplašila da će joj odnijeti ženske glasove na koje ona, kao feministica, smatra da polaže ekskluzivno pravo. Drugo, Selak Raspudić je po anketama kotirala vrlo blizu ili jednako kao Kekin pa je Kekin, inače natjecateljskog duha, odlučila da će joj to biti cilj: ako već nema namjeru postati predsjednica, onda će barem pobijediti tu nezavisnu kandidatkinju. I treće, htjela je iskoristiti ove izbore da za stranku pomakne granice i dođe do biračkog tijela koje nije isključivo lijevo, već onoga na centru. U tom smislu, ona i Raspudićka pecale su birače djelomično u istoj bari.

Kekin je sama izabrala ovu bitku. Ona je ta koja je konstantno napadala Selak Raspudić, ne obratno. Radila je to na društvenim mrežama i na televizijskim sučeljavanjima. Iako je u izravnoj debati na velesajmu Kekin pokazala da ima bolje debatne vještine i bolje znala argumentirati svoje stavove od Raspudićke, njen agresivan pristup glasačice su na koncu kaznile.

Kekin je poražena. Bilo je blizu, ali Raspudić je na kraju osvojila više glasova. Jedna žena bez ikakve stranačke infrastrukture pobijedila je stranačku organizaciju te sva njihova krila u nevladinim organizacijama i medijima. Uz barem 70% slabiju medijsku pokrivenost, Marija Selak Raspudić izašla je iz tog dvoboja kao pobjednica. Istina, ni njena kampanja nije bila nešto posebna ni kvalitetna, jer da je, MSR bi ušla u drugi krug i tko zna kako bi to onda na kraju završilo. Ali ono što je sada bitno, osvojila je preko 5.000 glasova više od Ivane Kekin.

Možemaši sada pokušavaju taj poraz razvodniti na sve načine. Tvrde da su ovakav rezultat očekivali, da je to u skladu s njihovim rejtingom, da im je drago samo što HDZ nije pobijedio. Ali činjenica da im je jedna nezavisna kandidatkinja ponizila cijelu moćnu organizaciju jednostavno vrišti i para njihovu tišinu. Poniženi su toliko da to više nisu u stanju ni adresirati.

Nije to kraj popisa njihovih poraza. Iako tvrde da su osvojili glasova "otprilike prema trenutnom rejtingu", zapravo su osvojili 50.000 glasova manje nego na parlamentarnim izborima održanim ranije ove godine. U samom Zagrebu podrška im je pala za ravno 50 posto - s 86.000 na parlamentarnim izborima na 43.000 sada. Opet, u samom Zagrebu, HDZ je, čak i s ovako jadnim kandidatom, osvojio više glasova. Ako im je rejting u tako strmovitom padu, zamislite kako će tek izgledati na proljeće kad dođu lokalni izbori.

Istina, lokalni izbori su druga priča i Tomislav Tomašević vjerojatno ima u Zagrebu bolji osobni rejting nego Ivana Kekin, ali opet, stranački pad je toliko izražen da je nemoguće ne primijetiti da to možda Zagrepčani sve više izražavaju nezadovoljstvo zbog lošeg upravljanja gradom.

Još jedna zanimljivost koju treba istaknuti - sada znamo koliko ima feminista u Hrvatskoj. Jer Kekin je feministica i svi njeni stavovi, cijela kampanja, sve od Palestine do pobačaja - sve proizlazi iz tog agresivnog feminizma. Ne mogu zamisliti da neki feminist (ili feministica) glasa za bilo koga drugoga. Ne mogu zamisliti ni da netko tko nije feminist/ica glasa za Kekin. Tako da sada s prilično visokom sigurnošću možemo reći da znamo koliko je feminista u Hrvatskoj, a to je oko 140.000, odnosno toliko glasova je Kekin osvojila unutar Hrvatske. To je oko 4 posto odrasle populacije u RH.

Tih 4 posto populacije je očito toliko glasno i agresivno, da su postigli to da se njima i njihovim ludim hirovima prilagođavaju zakoni, uvode spolne kvote u politici i gospodarstvu, a uskoro će nam uvoditi i druga besmislena ograničenja.

Na kraju, moram priznati da su mi se neki segmenti njene kampanje svidjeli, na primjer oni kratki videoprilozi o kuhanju. To je bilo simpatično i jako kvalitetno napravljeno, a ciljalo se vjerojatno na žene koje nisu pretjerano zainteresirane za samu politiku. Drago mi je ipak što većina žena nije pala na te jeftine fore jer ono što se krije iza njihove lijepe maske nije ništa drugo no želja za kontrolom i upravljanjem našim životima.

Žene su na ovim izborima pokazale dozu zrelosti i razboritosti te su ogromnom većinom odbile agresivni feminizam. U konačnici, kad ih svi ispravno prozru za ono što zapravo jesu, ova će sekta ideološki zaluđenih radikala koji preporučuju "degrowth" i odbijaju gospodarski rast kao recept za razvoj Hrvatske, završiti tamo gdje im je mjesto - u ropotarnici povijesti. Slično kao njihovi prethodnici ORaH i Živi zid. Mediji ih neće moći izvući iz rupe u koju su se sjurili.