Afera Agrokor izbila je iznenadno za veći dio javnosti, s obzirom da su se problemi dugo skrivali, što kroz potkupljivanje medija kroz oglase, a što kroz šutnju korumpiranih političara. Međutim, kad se više nije moglo sakriti da je kompanija pred ponorom i kad dojučerašnji vlasnik nije više imao drugog izbora nego otvoreno zatražiti pomoć države, prve reakcije su bile obećavajuće.

Istina, neki iz vlasti su od početka (čitaj: Božo Petrov) zagovarali direktno uplitanje države, ali premijer Andrej Plenković je odgovorio da država neće izvlačiti privatne tvrtke. Što se nakon toga dogodilo da promijeni takav stav i na brzinu praktički plebiscitno naša vlast donese najbrži zakon u povijesti Republike Hrvatske, zakon napisan isključivo s jednim ciljem? Možda ih je uhvatila panika kad su shvatili da bi Rusi mogli preuzeti cijeli koncern.

Bilo kako bilo, država se ipak uplela, i to poprilično. Budimo realni, država je u Agrokor upletena od početka, od njenog osnutka. Zato je naivno od Todorića kad vjeruje da će mu narod pljeskati na izjavu da je sve stvorio sam. Nisi, brate. Bez pomoći politike, koja je pratila cijeli razvoj korporacije, vjerojatno ne bi stvorio ništa. No, nebitno. Država je ovaj problem stvorila pa neki misle da ga treba i riješiti. I tu je zapravo bit problema. Može li onaj tko stvara probleme biti njihovo rješenje? Moj odgovor je kategorički: NE MOŽE.

Vlast je trebala prihvatiti tržišne procese da idu svojim tokom, ovaj čudni zakon neće puno pomoći tvrtki koja generira dugove, samo će spasiti određene pojedince od odgovornosti i staviti na leđa novi teret poreznih obveznika. Mi smo postali sudionici u kreditu teškom nekoliko milijardi eura, a zbog čega? Misli li netko da bi propašću Agrokora nestalo tržište? Da proizvođači ne bi imali više kome prodavati svoje proizvode, da potrošači više ne bi imali gdje kupovati? Da zaposlenici ne bi imali gdje raditi?

Naravno, ništa od toga se ne bi dogodilo. S obzirom da tržište ne bi nestalo, napravio bi se prostor za druge firme, u svakom pogledu, one zdravije koje bi bile više nego voljne preuzeti ga i život bi se nastavio, svijet bi se nastavio okretati. Možda bi dobavljači lakše naplaćivali svoja potraživanja i po boljim uvjetima, možda bi zaposlenici radili za bolje plaće, što je u tome loše?

Ništa. Ali, političari na vlasti su odlučili da država mora što prije uletjeti. Možda su se uplašili Alvareza i njegovog restrukturiranja i onoga što bi mogao još naći? U zemlji gdje se zakoni donose isključivo zbog jedne privatne firme, ne bi me ni najmanje začudilo da su to napravili kako bi prikrili neke stvari koje se ne smiju saznati. Kako ćeš ovdje prikriti kriminal? Pa samo dovedi državnog povjerenika.

Pravna država - vladavina prava, jednakog za sve, gdje nitko nije iznad zakona - to kod nas ne postoji. Jučer smo izgubili i posljednju iluziju.

Iako je Agrokor očito već neko vrijeme bio po zakonu zreo za pokretanje stečaja, to se nije dogodilo. U nekoj drugoj tvrtki stečaj bi se odavno provodio ili bi netko zbog toga odgovarao. Umjesto toga, u ovom slučaju se donosi posebni zakon gdje država preuzima upravljanje firmom. A kako dobro država upravlja firmama možemo vidjeti najbolje na slučaju Borova, tvornice obuće u državnom vlasništvu koja grca u dugovima.

Najgora stvar koja se može dogoditi hrvatskom gospodarstvu je da država upravlja najvećim gospodarskim subjektima, a to ćemo sad imati.

Novi zakon će imati i puno dalekosežnije efekte od stavljanja pod državno okrilje svake velike kompanije kad se nađe u problemu. Je li ikome palo na pamet kako će se ovo odraziti na buduće investitore? Jer kad vam dolazi neki veliki strani investitor, prva stvar koja ga zanima je vladavina prava. Kakva je sigurnost njegovog kapitala u toj zemlji? Kakve su mogućnosti da mu državna vlast oteža posao i zagorča život, u najgorem slučaju otme imovinu? Nitko ne želi investirati u zemljama gdje država kontrolira gospodarstvo do te mjere da su u stanju donijeti jedan brzinski, u ustavnom pogledu vrlo upitan zakon, samo da bi se upetljali u tržišne procese.

To bi moglo značajno oslabiti ionako već lošu poziciju Hrvatske na ljestvici ekonomskih sloboda, a ona je glavni indeks za investiranje. Vladavina prava je bitna za svakodnevni život građana, ali i za tržište jer bez nje ni tržišna ekonomija ne može funkcionirati.

Vlada neće moći promijeniti prirodne tržišne tokove, ali ih može pokušati zaustaviti. Da parafraziram jednog prijatelja koji je na Facebooku napisao da uskoro možemo očekivati da u Saboru donose "zakon protiv okretanja Zemlje, a Božo Petrov podiže kaznenu prijavu protiv Sunca".