Beljak se posvađao sa samim sobom

Krešo Beljak, saborski zastupnik i predsjednik HSS-a pogubio se u svom ideološkom vrlidanju s lijeva nadesno i nazad, toliko da je počeo pobijati vlastite stavove. Što sve čovjek radi da bi došao do glasača možda najbolje pokazuju njegova dva Facebook statusa, jedan iza drugoga, u kojima je Beljak pokazao da može u samo par sati od liberala postati nacionalist.

Prvo se oglasio po pitanju lexa Agrokor:

Plenković kao papagaj ponavlja izliku o čuvanju radnih mjesta kao razlogom za donošenje Lex Agrokor.
U kapitalizmu se država nema što petljati u privatna poduzeća. Da je Agrokor otišao u stečaj (kao što će uskoro i otići) ne bi se dogodilo ništa spektakularno niti katastrofalno. Tržište bi jednostavno preuzelo i dobavljače i potrošače i radnike, a promijenili bi se samo vlasnički odnosi (kao što su se već i promijenili).
Dalićka, Plenković i ekipa donijeli su zakon samo zato da bi njihovi puleni mogli "legalno" zaraditi 500,000.000 kuna, a sve ostale tvrdnje su zapravo izmišljotine i grubo vrijeđanje zdrave pameti cijele nacije.

Iz ovoga bismo mogli zaključiti kako je Beljak shvatio funkcionalnost tržišta i besmisao, odnosno štetnost, državnog intervencionizma. U kapitalizmu država treba pustiti tržište da odradi svoje! Ali Beljak ipak to nije shvatio, što je pokazao već u sljedećem statusu:

Da je političare na vlasti koje je imalo briga za građane, zakonski bi se reguliralo otvaranje bilo koje trgovine i to tako da domaći proizvod bude barem u ravnopravnom položaju s onima iz uvoza.

U biti, dozvole za rad trgovačkih centara (minimalni tehnički uvjeti i sl.) u svakoj normalnoj državi izdaje lokalna uprava.
I upravo bi lokalna uprava trebala imati mogućnost uskratiti dozvolu za rad onom trgovačkom centru koji ignorira domaći proizvod.
U konačnici, ne bi samo profitirali proizvođači nego i potrošači koji su ovako prisiljeni kupovati uvoznu hrane, nerijetko jako loše i po zdravlje opasne hrane.

I onda se pitamo zašto je domaća poljoprivredna proizvodnja (ali i gotovo sva druga) praktički na koljenima. Eto zašto - da bi uvoznici mogli lijepo zaraditi, a sve pod paskom i uz blagoslov političkih gazdi koji uništavaju našu domovinu već više od četvrt stoljeća.

Što je sad s onim kapitalizmom i slobodnim tržištem? Sad predlaže da lokalni šerifi reketare i ucjenjuju trgovce, i to tako da ih prisiljavaju da pošto-poto otkupljuju i prodaju proizvode lokalnih proizvođača. Beljaka očito nije briga za potrošače i njihov izbor, nije ga briga ni za to što bi takva politika dovela do velikog poskupjenja i smanjenja životnog standarda.

Beljak možda nije ni shvatio koliko je to u kontradikciji s njegovim prethodnim statusom, kao niti činjenicu da je lex Agrokor izglasan nakon pritiska dobavljača, a to su upravo ti isti domaći poljoprivrednici za koje bi reketario trgovce.

Gospodin Beljak treba shvatiti da tržište tako ne funkcionira. Nije domaći proizvođač ništa vredniji od domaćeg trgovca ili kupca. Država može pomoći domaćim proizvođačima tako da ih oslobodi besmislenih nameta i regulacija, a one nužne namete da snizi na minimalnu mjeru. Može im pomoći i lokalna samouprava na način da im osigura kvalitetnu infrastrukturu i da ih oslobodi lokalnih nameta. Ali nakon toga, političari trebaju prepustiti stvari tržišnoj utakmici gdje glavnu riječ imaju kupci.

Beljak možda misli da može biti malo liberal, malo populist. Ne može. Znate kako se kaže - na muci se poznaju junaci (ili jauci?). Beljak je pokazao da nije junak, više jauk.