Ispitivanje preko 80 studija koje su se tijekom proteklih godinu dana bavile virusom Covid-19 otkriva da su se mnoge od njih oslanjale na pretpostavkama koje su bile pogrešne i koje su imale tendenciju preuveličati korisnost i u isto vrijeme podcijeniti troškove lockdowna. Kao rezultat, većina ranih cost-benefit analiza došla je do zaključaka koji su kasnije pobijeni konkretnim podacima te su se pokazale netočne, piše u sažetku velike cost-benefit analize lockdowna koju je proveo Douglas W. Allen, profesor ekonomije na sveučilištu Simon Fraser u Kanadi.

Riječ je o meta-analizi cost-benefit studija o lockdownu diljem svijeta. Objavljena je prije dva dana na stranicama Sveučilišta Simon Fraser. Mediji je, iz potpuno razumljivih razloga, pokušavaju ignorirati, kao uostalom i sve druge ozbiljne studije o lockdownu, maskama i općenito mjerama protiv covida, objavljene posljednjih mjeseci.

"Istraživanje provedeno proteklih šest mjeseci pokazuje da su zaključavanja u najboljem slučaju imala marginalan učinak na broj Covid-19 smrtnih slučajeva. Općenito govoreći, neučinkovitost zaključavanja proizlazi iz dobrovoljnih promjena u ponašanju. Lokalne vlasti nisu mogle spriječiti nepridržavanje mjera, a vlasti koje ne zaključavaju koristile su se dobrovoljnim promjenama u ponašanju koje su oponašale lockdown. Ograničena učinkovitost lockdowna objašnjava zašto nakon jedne godine bezuvjetni kumulativni smrtni slučajevi na milijun stanovnika i obrazac dnevnih smrtnih slučajeva na milijun stanovnika nisu u negativnoj korelaciji sa strogošću mjera. Moguće je da će lockdowni biti jedan od najvećih neuspjeha mirnodopske politike u povijesti Kanade", napisao je Allen u sažetku studije koju u cijelosti možete vidjeti ovdje.

Ovo je zaključak:

"Pregled literature o troškovima i koristima Covid-19 lockdowna pokazuje da su rani argumenti za zaključavanje počivali na nekoliko nerealnih pretpostavki. Te su pretpostavke uključivale da se virus nastavlja eksponencijalno širiti do imuniteta stada, da pojedinci neće sami mijenjati svoje ponašanje u svjetlu virusne prijetnje i da je vrijednost izgubljenih života neovisna o dobi.

Tijekom prošle godine istraživanje je otkrilo da jednostavni SIRS modeli ne mogu predvidjeti napredovanje virusa, odnosno pojedinačne reakcije na virus su važne i da su troškovi nekih mjera dalekosežni i veliki.

Zaključavanje ima određeni učinak na slučajeve, prijenose i smrtne slučajeve, ali ti učinci su rubni. Kao rezultat, zaključavanja ne prolaze ispit troškova i koristi.

Moglo bi se tvrditi da je politika zaključavanja Covid-19 ex post bila samo pogrešna. Pogled unatrag je nepravedan. U ožujku 2020. suočeni s nepoznatim virusom i savjetom stručnjaka da će milijuni ljudi umrijeti bez zaključavanja i izolacije, političari i službenici javnog zdravstva donijeli su ispravnu odluku za to vrijeme.

Takav je argument razuman za ožujak 2020., a možda i za travanj 2020. Međutim, kako je zabilježeno u pregledu literature, krajem travnja već je bilo poznato da su 1) empirijska predviđanja modela temeljenih na SIRS bila pogrešna, 2) da su modeli sadržali niz upitnih pretpostavki, 3) da je smrtnost bila velika samo među starijima i 4) da su troškovi lockdowna veliki.

Napredak razumijevanja o virusu se s vremenom poboljšao, ali politika se nije iz temelja promijenila. Do kolovoza je bilo dostupno dovoljno podataka koji pokazuju da bi svaka razumna analiza troškova i koristi pokazala da je zaključavanje stvaralo više štete nego koristi. Nerazumno je sugerirati da ispravna odluka nije mogla biti donijeta na jesen kada je pogodio drugi val zaraze."