Fascinantno je kako se svi uspizde kada država krene definirati obitelj. Kao, to što su predložili je glupo i što uopće državu briga tko je obitelj, a tko nije? Pa pobogu, to nije njena briga! Ma da, a recimo druge stvari koje država propisuje i zahtijeva nisu glupe, apsurdne, beskorisne i agresivne? Shvaćate li pomalo apsurde svih političkih pozicija osim liberalne? Današnja kleptosocijalistička, gargantuanska država počiva na premisi da je država dužna brinuti se o svim svojim građanima, pa čak i o onima koji to ne žele. A naravno, kako to uvijek biva, batina ima dva kraja, pa onda i građani moraju brinuti o državi, čak i kada to ne žele. Zato plaćamo zamjenicu tajnice tajnika u Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša.

U svom tom idiotskom rašomonu, država iz generacije u generaciju buja poput septičke jame kraj svadbene dvorane. Pa iako beskrajno troma i neefikasna kada treba biti tvoj sluga, često ima potrebu agilno izmišljati nove zakone, akte, propise i pravila kako bi tobom gospodarila. Zato su u krivu oni koji državu žele napraviti efikasnijom. To je, ljudi moji, dvosjekli mač. Jedina reforma zbog koje ćemo u konačnici svi živjeti bolje i sretnije, je da mač brutalno i nemilosrdno sreže i zatre sve nepotrebne funkcije koje država ima. A popis je podugačak.

Lijeva pozicija koja državu izbacuje iz kreveta, a zove je za stroj i radni stol jednako je bedasta kao desna koja čini obratno, iako u Hrvatskoj niti to, jer u nas je desnici isključivi cilj klijentelizam. Vas nije stvorila država da biste joj služili i bili njen kmet. Stvorili su vas mama i tata iz ljubavi, podigli na noge i sa suzom radosnicom u oku gledali kako odrastate. Država je za vas iskreno zainteresirana samo kada za nju treba ginuti i plaćati joj poreze. Pritom ne mislim na državu u smislu domovine, osjećaj nacionalne pripadnosti nije ništa loše, jednako kao i osjećaj pripadnosti svojoj obitelji. Mislim na državu u smislu nakupine političara i birokrata.

Ostatak vremena, osim ako odustanete od svoje slobode i pridružite se njenom bezveznom i bezdušnom aparatu, državu za vas boli briga. Ali to nije problem koji ima država, to je problem koji imate vi. Jer jebiga, rodili ste se na brdovitom Balkanu u kojem je stoljećima normalna bila hajdučija i oružani otpor svakoj vlasti. Onda su odjednom došli ljudi koji su od države napravili novog Boga. A vaši su im preci povjerovali.

Bilo da se pakirate za Irsku ili ostajete ovdje, najviše će vam pomoći to da shvatite da od države ne smijete očekivati ništa dobroga i da joj niste ništa dužni. Vi ste dužni samo sebi i svojoj obitelji - ako ste roditelj, a ako niste, niti to. Kada pomognete sebi i od sebe napravite svjesnu i obrazovanu osobu, pomoći ćete i svima drugima, a onda i toj nesretnoj državi koju od goropadnog lava treba pretvoriti u krotkog i umiljatog maltezera.