ZAMP je iskoristio dio harača, koji prikuplja prisilno često i od onih koji ni na koji način ne koriste usluge njegovih članova, za promo članak u Večernjem listu u kojem traže od europarlamentaraca da podrže novu direktivu EU o autorskom pravu na digitalnom tržištu, što je zapravo drugo ime za cenzuru na internetu.

Tvrde da se direktiva ne odnosi na krajnje korisnike, već na velike tehnološke gigante kao što su Facebook, Twitter, Youtube itd. Riječ je uglavnom o društvenim mrežama na kojima sadržaj kreiraju krajnji korisnici često dijeleći tuđa autorska djela.

Pogrešno je vjerovati da se novi trošak, koji će društvene mreže morati plaćati, neće preliti na krajnje korisnike. Društvene mreže će morati naći dodatni način financiranja da bi pokrile tolike troškove ili će tražiti načine kako spriječiti korisnike u dijeljenju sadržaja koji bi zahtijevali plaćanje autorskih prava. U bilo kojem slučaju, krajnji korisnici su na gubitku. To definitivno JE kraj interneta kakav poznajemo jer većina građana EU koristi internet prvenstveno zbog društvenih mreža, komunikacije i dijeljenja sadržaja.

U promo članku ZAMP-a svoje su mišljenje iznijeli razni domaći glazbeni autori, među kojima su Tonči Huljić, Branimir Mihaljević, Goran Karan i Hari Rončević. Svi oni se pozivaju na neki način na "svoj kruh" jer žive od pisanja i skladanja pjesama. OK, to znamo, ali nije mi jasno kako oni misle da im društvene mreže kao što su Facebook i Youtube "uzimaju kruh iz usta". Upravo zahvaljujući društvenim mrežama masa prije i lakše dolazi do njihove glazbe, ona se lakše i brže širi. To što oni direktno nisu plaćeni (s time da je Youtube dao mogućnost autorima da zarađuju po svakom pregledu videa) ne znači da nemaju od toga koristi. Jer slobodno dijeljenje glazbe im povećava bazu fanova koji će potom kupiti njihove albume i singlove, ići na koncerte itd.

U digitalnom dobu je nemoguće ostvariti cilj koji uključuje naplatu svakog slušanja neke pjesme i svakog pregleda nekog videa - ako želimo zadržati ovako veliku dostupnost društvenih mreža. Stoga bi udruženja autora i skladatelja trebala tražiti nove načine naplate svojih autorskih prava, ti načini postoje i u Americi se koriste jako dobro.

Ovoliki zakonski pritisci na velike društvene mreže koje su nam svima olakšale i život i poslovanje, neće pomoći nikome, pa ni autorima. Ako Facebook i Youtube budu prisiljeni naplaćivati svoje usluge krajnjim korisnicima, izgubit će velik dio publike. To automatski znači da će i glazbenici izgubiti veliki dio publike. Ukoliko, pak, tehnološki giganti odluče blokirati dijeljenje sadržaja koji podliježe autorskim pravima, glazbenici će još više biti na gubitku. Gospodo, vi režete granu na kojoj sjedite.