Predstavnici poljoprivrednih udruga traže oko 500 milijuna kuna dodatnih poticaja za poljoprivredu ili će i oni pokrenuti prosvjede. Super, samo nam je to nedostajalo!

Hrvatska poljoprivreda je jedna jako tužna priča koja može poslužiti kao savršen primjer kako državna "pomoć" može uništiti jednu cijelu industriju. Lani je država dodijelila 6,2 milijarde kuna poticaja poljoprivrednicima, a nagodinu najavljuju povećanje. Riječ je o gotovo polovini ukupnih subvencija koje Vlada RH isplaćuje privatnim subjektima na tržištu.

Unatoč konstantnom povećanju poljoprivrednih poticaja, od 2012. do 2018. godine vrijednost poljoprivredne proizvodnje smanjila se 22 posto. Hrvatska godišnje proizvede oko 2,2 milijarde eura nove vrijednosti u poljoprivredi, što je po stanovniku najmanje u Europskoj uniji.


Izvor: Agrobiz

I to nije ono najgore. Pazite, u Hrvatskoj je među zaposlenom populacijom čak 8,7 posto zaposlenih u poljoprivredi. Po tome smo četvrti u EU (prema podacima Svjetske banke), iza Rumunjske, Poljske i Grčke. Tih 8,7 posto zaposlene populacije sudjeluje u BDP-u manje od 3 posto. Njemačka ima trostruko manji udio zaposlenih u poljoprivredi od Hrvatske pa uspijeva proizvesti 31 posto veću vrijednost po stanovniku, što znači da je jedan njemački poljoprivrednik 93% produktivniji od hrvatskog poljoprivrednika.

Ako je poljoprivrednicima u Hrvatskoj tako loše da stalno kukaju, zašto ih je onda toliko puno?

Hrvatska poljoprivreda je očito nekonkurentna i nedorasla konkurenciji, a subvencije ne pomažu nego još više odmažu proizvodnji i produktivnosti. To znači da će svako novo povećanje subvencija još više smanjiti vrijednost poljoprivredne proizvodnje. Očito imamo previše ljudi koji se bave poljoprivredom i većina je u tom poslu isključivo zbog subvencija.

Zašto ne bismo potpuno ukinuli subvencije? Ako druge države subvencioniraju svoju poljoprivredu, zašto ne bismo prihvatili njihovu subvencioniranu hranu? Ukinimo sve uvozne carine i neka se druge države natječu za naše tržište subvencioniranjem svojih proizvoda, tako da mi kupujemo još jeftiniju hranu zahvaljujući tuđim subvencijama. To bi bila pametna ekonomska politika.

Netko će reći da bi to ubilo hrvatsku poljoprivredu, ali ja se ne bih složio. Novi Zeland je početkom 1980-ih ukinuo sve subvencije privatnom sektoru, uključujući i poljoprivredu. Na početku poljoprivrednici su imali neke probleme, ali ubrzo se situacija stabilizirala i danas im ide bolje nego ikada, a izvoze poljoprivredne proizvode 20 puta više od Hrvatske koja uporno subvencionira svoju proizvodnju.

Broj poljoprivrednika u Hrvatskoj bi se sigurno smanjio, ali to bi bilo dobro. Mnogi ljudi, koji su navikli živjeti od subvencija, bili bi primorani raditi nešto produktivno i korisno, bilo u poljoprivredi ili nekom drugom sektoru. Osim toga, Hrvatskoj bi to otvorilo prostor za oslobađanje poduzetništva i rada od poreza, a možda i poreza na potrošnju pa bi PDV komotno mogao biti 20 posto što bi poboljšalo životni standard hrvatskog stanovništva.

Nije toliko problem u tih 6,2 milijarde kuna koji se isplaćuju za poljoprivredne subvencije, puno je veći problem onaj oportunitetni trošak koji nastaje zato što tisuće ljudi "fingira" poduzetništvo i rad dok zapravo rade za subvencije. Ti ljudi bi mogli biti korisni i produktivni za cijelo društvo kad bi se njihovi resursi alocirali prema tržišno isplativim poslovima.

Subvencije bilo kojem poslovnom subjektu nisu pravedne ni moralne, a nemaju ni ekonomsku računicu jer koče razvoj društva budući da država u pravilu uzima novac od produktivnih da bi pomagala neproduktivne. To nije dobar recept za gospodarski rast. Ako želimo spasiti hrvatsku poljoprivredu od propadanja, subvencije treba ukinuti što prije.