Hrvatski poljoprivrednici kukaju i najavljuju propast domaće poljoprivredne proizvodnje. Ova izjava je točna ne samo za današnji dan, bila je točna i prije 50 godina, a vjerojatno će biti ista i nakon 50 godina. Nedavno sam slučajno pogledao staru epizodu Plodova zemlje, reprizirali su emisiju iz 1960-ih. Osim što slici nedostaje boja, nikakve razlike nema u odnosu na sadašnje priloge o poljoprivredi. Seljaci su uvijek kukali, novinari su ih uvijek maksimalno podržavali, a za kupca, onog jadnog čovjeka koji to treba kupovati i konzumirati - apsolutno nikoga nije briga.

Trgovinski sporazum sa zemljama Južne Amerike, koji Bruxelles već godinama najavljuje, ali nikako da se ostvari (najveći problem stvaraju - pogađate - poljoprivrednici, i to na oba kontinenta) konačno je u završnoj fazi. I Hrvatska ga je ratificirala što je jako razljutilo lijeve medije. Silvana Menđušić napisala je na Telegramu vrlo ksenofoban članak u kojem zapravo pokazuje koliko malo ima povjerenja u našu hrvatsku proizvodnju i naše OPG-ove. Kaže Menđušić: "To bi mogao biti posljednji čavao u lijesu naše poljoprivrede!".

Zašto? Zar otvaranje novih tržišta ne bi trebalo biti nešto poželjno? Ovdje prvenstveno mislim na potrošače, kojih se novinarka Telegrama ne bi sjetila ni da joj padnu na nos, ali to isto vrijedi i za kategoriju do koje je novinarima jedino stalo - proizvođače. Kad se tržište širi, svaki proizvođač koji ozbiljno drži do sebe i cijeni svoju proizvodnju, mora vidjeti priliku za širenje i izvoz. Umjesto toga, nekako smo naučili da naši proizvođači strahuju od širenja tržišta, boje se konkurencije kao vrag tamjana i tako cijelom svijetu daju do znanja koliko su loši, jadni i nekonkurentni.

Koga se bojite? Nekog siromašnog Argentinca kojem će inflacija do kraja idućeg mjeseca pojesti sve što je prošlog mjeseca zaradio? Kojem je Milei srezao poticaje, koji nema ni upola tako modernu mehanizaciju kao prosječni hrvatski seljak koji si je nabavio najbolju opremu na račun Europske unije. I neka je, to je dobro ulaganje. Ali brate, pokažite sad da nije bilo uzalud, da svi ti novci koje vam porezni obveznici isplaćuju svake godine nisu bili bačeni u vjetar. Pokažite da se isplatilo.

Stalno slušamo žalopojke o tome kako "strani" trgovački lanci ne preferiraju domaće, kao da bi Hrvatska trebala biti rezervirana isključivo za njih. Hrvatsko tržište je malo, ugledajte se na one koji izvoze i ne kukaju.

Širenje europskog gospodarskog pojasa na Južnu Ameriku imat će neto pozitivan učinak za većinu stanovništva na oba kontinenta. Kada se poveća izbor robe na policama, kupci profitiraju. To će biti značajan pritisak na cijene, a to je nešto što bi novinari, koji su prvi i kad treba kukati zbog cijena, trebali uzeti u obzir. Silvana Menđušić je jako dugo u novinarstvu i još uvijek nije naučila, ako nikako drukčije, onda iz vlastitog iskustva jednu stvar: poljoprivrednik će uvijek kukati - jer je naučio kroz povijest da što glasnije kuka, više će dobiti od vlade. Nitko ozbiljan se ne bi više trebao na njihovo kukanje obazirati, a kamoli shvatiti ozbiljno jer svi njihovi interesi su u suprotnosti s interesom ostalih 96% stanovnika ove zemlje. Ako dozvolimo zvijezdama Plodova zemlje da nam upravljaju državom, vrlo brzo ćemo se naći u zatvorenom prostoru s praznim dućanima i hiperinflacijom.

Ljevica je uvijek, još od Karla Marxa, imala jednu ksenofobnu crtu, tako da me takvi tekstovi na Telegramu nimalo ne čude. Ne znam što je gore - kad Domovinski pokret iskazuje netrpeljivost prema Srbima ili kad Telegram iskazuje otvorenu mržnju prema proizvodima s drugog kontinenta. Razmislite malo o tome, to je potpuno nova razina ksenofobije i nacionalizma. To nije samo ono da ti smetaju stranci jer udišu zrak u tvome gradu i usude se izaći iz kuće; to je nešto posve drugo - njima smeta svaki proizvod, svaka stvar koju je takla strana ruka. Bolesno.