Kritičari liberalizma i tržišne ekonomije stvorili su konstantnu naviku izmišljanja termina koje mi nikada ne bismo koristili. Najrašireniji takav termin je "neoliberal" ili "neoliberalizam", a to znači što god kritičari žele da znači dok opisuju ideje koje se njima ne sviđaju. Termin "neoliberalizam" ima točno značenje u filozofiji i ekonomiji, ali je ono daleko od naših stavova kao i od onoga što kritičari misle kad ga koriste, piše Steven Horwitz s Instituta za humane znanosti na stranicama Zaklade za ekonomsku edukaciju (FEE).

Drugi česti pojam koji koriste kritičari liberalizma i tržišne ekonomije je "trickle-down" ekonomija ili "kapajuća ekonomija". Oni koji žele manje poreze, manju državnu potrošnju i više slobode za proizvodnju i trgovinu često su optuženi da podupiru tzv. "kapajuću ekonomiju". Teško je objasniti što bi točno taj pojam trebao značiti, ali čini se nešto kao ovo: "Ovi tržišni talibani vjeruju da, ako srežeš poreze bogatima, bogatstvo će nekako kapati do siromašnih".

Problem s ovim terminom je taj što, koliko znam, nijedan ekonomist ga nikada nije koristio da bi njime opisao svoje stavove. Kritičari tržišne ekonomije bi trebali naći ekonomista koji smatra da "davanje stvari grupi A je dobra ideja jer će onda te stvari kapati grupi B". Tvrdim da neće uspjeti naći nijednoga jer takav ekonomist ne postoji. Plus, kao što je Thomas Sowell već rekao, cijeli argument je glup: zašto ne bismo jednostavno dali direktno što god treba grupi B i eliminirali posrednika?

Ne postoji ekonomski argument niti stav u ekonomiji koji tvrdi da će politike, od kojih profitiraju bogati, nekako "kapati novac siromašnima". Transferiranje bogatstva bogatima, ili porezni rezovi koji bi se odnosili samo na bogate, nisu politike od kojih bi profitiralo siromašno stanovništvo, barem ne značajno. Branitelji tržišne ekonomije sigurno neće podupirati direktne transfere novca u obliku subvencija ili rezove poreza samo za bogate u bilo kojem slučaju. Upravo to je vrsta crony kapitalizma kakav istinski liberali odbijaju.

Kritičari bi mogli naučiti, ako odluče sagledati stvari realno, da mnogi ekonomisti podržavaju ideju da se dopusti svima da imaju mogućnosti na tržištu, uz minimalnu razinu oporezivanja i regulacija, jer će to kreirati široki prosperitet. Vrijednost rezanja poreza nije samo u rezanju za one s visokim primanjima, nego u rezanju poreza za sve. Ako svima dopustimo da zadrže veći dio svoje zarade, svatko će imati veći poticaj da kreira novu vrijednost, bilo kroz vlasništvo kapitala ili kroz bolji izbor na tržištu rada.