Glavni argument salonskih komunista iz Novosti protiv ekonomskih liberala je da oni, eto, rade s državom protiv koje se bune. Teško je ovako na prvu raskrinkati baš svu dubinu gluposti i moralne nakaznosti tog argumenta, ali probat ću.

Neosporna je činjenica da je hrvatska ekonomija još duboko etatizirana. Osim što dvije trećine novčanih tokova i dalje ide preko države i velik dio "privatnih" kompanija itekako je s njome povezan, kao što smo imali prilike vidjeti na primjeru Agrokora. Politika u njihovom poslovanju služi kao partner koji za njih odrađuje posliće i regulativu prilagođava njihovim potrebama, ali i da se pobrine da za njih ne vrijede sve one rigidne birokratske zavrzlame i prepreke što vrijede za neušemljene male i srednje poduzetnike. Ako se frendovi iz paradržavnih korporacija i zaigraju s nečim nelegalnim ili zatraže još poticaja, država je tu da već prema potrebi - zažmiri ili uskoči. Sve to nadgledaju ministri i ostali dužnosnici koji prema potrebi rade hokejaške izmjene između igranja za dva prijateljska tima, državu i paradržavne korporacije. Isto tako, ako nekome od političara i dužnosnika treba uhljebiti ženu, sina ili rođaka ili pak njega samoga, Gazda i ostali cronyjevci uvijek su na raspolaganju.

U samoj genezi nastanka i netržišnog bujanja tih kompanija, može se reći da je država majka, a najčešće i otac. Te iste Novosti jako dobro znaju tko je zaslužan za Todorićevo širenje i kako je Agrokor u relativno kratko vrijeme postao korporacijski gigant sa 60.000 zaposlenih. Nazovimo to onako kolokvijalno "planom 200 obitelji", riječ je o državnoj intervenciji iz 90-ih koja je, što pogodujući, što žmireći, Hadezeovim partijskim favoritima podijelila uglavnom već jednom, 1945., oteto bogatstvo.

Dakle, nakon nedavnog velikog razotkrivanja s Agrokorom, svima se jasno da su svo ovo vrijeme država i friendly korporacije u simbiozi. Jedino još nejasno je tko je tu spužva, a tko rak samac. Isto tako, jasno je da sve teme i konflikti, pa i ovaj tobožnji između pohlepnih "neoliberala" i socijalne pravde, koje nomenklatura nameće preko svojih medija, služe isključivo mazanju očiju.

Vratimo se na prvotnu optužbu. Diskreditacija bilo koga tko se u Hrvatskoj bavi poduzetništvom na način da ga se optužuje da radi s državom protiv koje se buni, moralno je dno. Čak i Ustav govori da je Hrvatska zemlja slobodnog tržišta i poduzetništva, a iako praksa to negira, ljudi koji se njime bave i proklamiraju ga, ne rade ništa loše ili amoralno.

Pri tome su nažalost dio poslova prisiljeni raditi s državom, jednostavno zato što je država i dalje uvjerljivo najveći igrač na tržištu, a uz to, drugi najveći igrač su paradržavne korporacije koje isto tako ne moraju poslovati tržišno, a od države su zaštićene kao pande u Kini. Upravo to „neoliberalno“ zalaganje govori da oni takvom situacijom nisu zadovoljni jer smatraju da bi na slobodnom tržištu prošli bolje ili bi im poslovanje bilo lakše pa ne bi 300 dana u godini proveli u predinfarktnom stanju. Naravno, novinari Novosti ne znaju kako je na mutnom hrvatskom tržištu zaraditi novac za sebe, a kamoli voditi tvrtku s 10, 50 ili 200 radnika. Probajte trčati s ronilačkim olovom na sebi pa će vam biti jasnije.

Isto tako, suprotno njihovim predrasudama, ljudi koji se zalažu za slobodno tržište nisu nikakve pohlepne zvijeri da bi im motiv bio primarno osobni, financijski. Krajnje je apsurdno za takvo što optuživati Bakića koji skoro svo svoje vrijeme troši na filantropiju, Milana Račića koji sa svojim CV-om može raditi bilo gdje u svijetu, a i onaj Cvetojević mora da je poludio kada se zalaže za rezanje uhljeba jer što je manje njihovih guzica, to je manje državnih potreba za njegovim drek papirom. Ukratko, riječ je o totalnom bulšitu.

I za kraj, ako već govorimo o novcu i mutnim transakcijama, Novosti su bilten Pupovčeve stranke koji se financira novcem poreznih obveznika. Pupovac je koalicijski partner svih hrvatskih vlada, pa i ove, Agrokor vlade. Novostima odgovara politički i ekonomski status quo - supermoćna država koja fingira slobodno tržište, a zapravo je jedini arbitar i najveći igrač. U takvoj konstelaciji odnosa i snaga, njihove su plaće sigurne.

Gospodo, vi ste obični fejkeri, a vaša lažna zalaganja za socijalnu pravdu i interese malog čovjeka magla su za bedake i naivce. Upravo mali čovjek najveća je žrtva balkanskog kleptosocijalizma za koji se vi zalažete.