"Ove godine imali smo 40.115 prvašića, čak njih 2139 manje ili 5% nego lani, a prije 30 godina bilo ih je oko 65 tisuća. Obitelji s djecom se iseljavaju, što će imati za posljedicu zatvaranje škola i otpuštanje nastavnika. U sljedećih deset godina uz postojeće trendove za trećinu će se smanjiti broj učenika. Naš je obrazovni sustav do te razine podcijenjen da je danas na dnu. Temeljna definicija obrazovanja glasi znanje plus sposobnosti, a 90% obrazovnog sustava nam je fokusirano na znanje, a o razvijanju se sposobnosti ne raspravlja. Obrazovni sustav, uključujući i akademsku zajednicu, usmjeren je prema osrednjosti", upozorio je doc.dr. Stjepan Šterc, profesor na PMF-u, prenosi Večernji list.

U našim medijima polako izlazi na vidjelo katastrofalno stanje u hrvatskom školstvu o kojem se dugo šutjelo. Kad je nedavno Nenad Bakić upozorio da bi se moglo dogoditi da mnogi nastavnici postanu višak, naišao je na rafalnu paljbu iz niza državno financiranih NGO medija kao i od strane pojedinih političara. A sada i prof. Šterc priznaje kako već nastaje višak učitelja i da će ih vjerojatno biti još i više.

Rezultati Eurostata srušili su još jedan mit. Hrvatski učenici, naime, dobivaju najmanje školskih sati u Europskoj uniji. Dodajmo tome i tradicionalno loše rezultate hrvatskih učenika na Pisa testovima. Broj učenika u Hrvatskoj se smanjuje konstantno i to nije počelo prije tri godine. Iz ovog članka iz 2015. se vidi da je u 13 godina (od 2001. do 2015.) broj učitelja porastao za 6.000 dok je broj učenika pao za 80.000, a taj trend se samo povećao tijekom zadnje dvije godine.

Iz svega navedenog, jedno pitanje se postavlja samo od sebe. Ako je učenika sve manje, učitelja sve više, broj dostavljenih sati najgori u EU, a i rezultati su jednako loši kao i prije, što se događa? Tko je tu lud?

Ovo se nije dogodilo jučer, nije riječ o nekakvom naglom pogoršanju. Ovo je trend koji traje još od osamostaljenja RH. Imamo temu koja je "sveta krava" u medijima i obrazovanje se ne smije dovesti u pitanje pa novinari godinama tome prilaze "u rukavicama", odnosno paze da se netko ne bi uvrijedio. Ali sustav je očito katastrofa. To je sustav u kojem je praktički nemoguće izgubiti posao u državnoj službi. Sustav u kojem se zapošljava najviše po političkoj podobnosti i u kojem zapošljavanje nema nikakve veze s potrebama. Sustav koji ne nagrađuje, nego kažnjava izvrsnost (i kod djece i kod učitelja), sustav koji nema mehanizme kažnjavanja loših rezultata učitelja. Sustav je loš i to treba priznati prvo da bismo ga mogli početi mijenjati.

Krenimo od ukidanja uravnilovke. Nije poticajno kad dvije osobe, koje rade isti posao s različitim rezultatima, imaju jednaku plaću. Zatim treba reformirati Zakon o državnim službenicima. Ne mogu oni biti zaštićeniji od radnika u realnom sektoru. Uvedimo vaučerizaciju koja bi dovela do bolje konkurentnosti našeg školstva i pružila jednaku priliku svoj djeci. Obrazovanje je preozbiljna tema da bismo se pravili ludi dok nam pred očima propada.