Na jučerašnji dan (3. svibnja) 1942. godine američki predsjednik Franklin Roosevelt donio je izvršnu uredbu 9066. Iako se u samoj uredbi nije spominjala nijedna posebna etnička skupina, Roosevelt i njegovi savjetnici su ciljali na Amerikance japanskog porijekla. Vojni službenici su "evakuirali" američke državljane japanskog porijekla u posebne "centre". Ukupno 120.000 muškaraca, žena i djece dobilo je kratak rok da ponesu što im je najpotrebnije i odreknu se svega ostalog - domova, farma, biznisa...

Smjeli su sa sobom ponijeti samo onoliko koliko mogu staviti u torbu i prebačeni su u zatvorske kampove razmještene diljem SAD-a. Sljedeće četiri godine, ljudi poput moje bake Bette Takei bili su prisiljeni živjeti u barakama iza žice, pod prismotrom naoružanih čuvara, prepričava Carl Takei, odvjetnik pri američkoj organizaciji za građanska prava ACLU.

Riječ je o jednom od najvećih zločina nad civilima počinjenim u Drugom svjetskom ratu, ali ovaj put zločinci nisu bili nacisti niti njihovi saveznici, već američka vlast. Roosevelt je i danas jedan od najcjenjenijih predsjednika u američkoj povijesti prema mišljenju mnogih ljevičara (jer je podizao poreze na bogate i povećavao socijalnu državu), ali se trude baciti u zaborav zločine koje je počinio nad nedužnim američkim stanovništvom samo zbog njihovog etničkog porijekla.

Sjedinjene Države su bile u ratu s Japanom, no to ne može biti opravdanje za zatočeništvo i oduzimanje građanskih prava onima koji nisu sudjelovali u ratu. Američka vojska je opravdavala taj čin kao "vojnu nužnost" tvrdeći da Japanci u SAD-u koriste radioprijemnike da preko njih šalju signale svojim sunarodnjacima u neprijateljskoj mornarici iako je FBI proveo istragu i nije mogao potvrditi takve optužbe. Nestranačka federalna komisija formirana nakon rata provela je ponovno istragu i utvrdila da nije bilo nikakve vojne svrhe za te logore. Oni su otvoreni kao rezultat "rasnih predrasuda, vojne histerije i pogrešnog političkog vođenja".

U kampovima su desetci logoraša umrli zbog nedostatka medicinske njege uslijed različitih bolesti, a još su desetci ubijeni pri pokušaju bijega. Svi su logoraši ostali bez svoje imovine i posla i nakon što su oslobođeni.

Američki Vrhovni sud je tek 1988. godine u presudi Korematsu protiv SAD-a utvrdio krivnju američke države, ali ogromna šteta je već bila počinjena. Predsjednik Ronald Reagan je iste godine potpisao zakon kojim se, u znak isprike, nudi odšteta svim preživjelim logorašima.