Ovo je možda najbolji primjer licemjerja i ironije koji ćete danas vidjeti. Na Telegramu je 5. kolovoza, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja osvanuo članak autorice Sanje Modrić naslovljen "Zašto je Hrvatska tako opsjednuta ratom?".

Požalila se na previše obljetnica iz Domovinskog rata kojima se "trza naše društvo" tijekom godine. Nabrojala je iz braniteljskog kalendara dvadesetak obljetnica za koje veliku većinu prosječni građanin RH nikada nije čuo. Ja sam, recimo, tek iz njenog teksta saznao za sela Četekovac i Čojlug, a za pogibiju branitelja u Kusonjama znam samo zato što je to blizu moga rodnog mjesta.

Ne vjerujem da mnogo ljudi izvan Međimurja ikako obilježava Dan oslobođenja Međimurja ili da mnogo ljudi u Hrvatskoj obilježava obljetnicu 111. brigade HVO-a Žepče i tako dalje. Gospođa Modrić jednostavno nije iskrena ili stvarno ne zna da to nisu datumi koje cijela Hrvatska obilježava niti se naše društvo previše "trza" na njih i morala je dobro prokopati da bi do njih došla. Jedini nacionalni praznik iz Domovinskog rata je 5. kolovoza, a osim njega jedini društveno bitan događaj za cijelu naciju je godišnjica pada Vukovara. I to je sve!

Ali gospođa Modrić živi u nekoj drugoj državi pa vidi teror, opsjednutost i fetiš ratom. Kaže, "mlade se odgaja na ratnom fetišu umjesto na izgradnji mira, zajednice ljudskih prava i blagostanja i etici rada". Spominje i razbacivanje novcem poreznih obveznika na sve te braniteljske udruge i njihove obljetnice. Jako lijepo to zvuči i čak bih potpisao, ali ljudi... Ne budite licemjeri. Vi se sjetite proračunskog novca SAMO kad je riječ o braniteljima. Je li tako? Budite jednom iskreni pa priznajte.

Amerikanci su imali svoj "domovinski rat", odnosno rat za neovisnost prije 250 godina pa ga još uvijek obilježavaju - i ljevica i desnica. Njihovi ratni veterani, koji su mahom ratovali po drugim državama, strašno se poštuju - i od strane ljevice i od desnice.

Djelomično se slažem s njom. Bilo bi nam bolje da manje pričamo o ratu. Bilo bi stvarno lijepo kad bi Telegram poslušao savjet svoje kolumnistice pa nas prestao daviti ratom. Najozbiljnije. Probajte pronaći neki news portal koji je tijekom protekle dvije godine objavio više vijesti i komentara o Drugom svjetskom ratu od Telegrama. I ne mislim samo na Hrvatsku - iako je ovdje stvarno konkurencija žestoka - mislim na cijeli svijet.

Tu su samo neki naslovi koje je Telegram objavio od sredine 2017. do danas:

"Najveći dio sadržaja borbe protiv fašizma jednostavno je iščeznuo..."
"Da bismo počeli razgovarati o hrvatskom antifašizmu, prvo moramo prihvatiti nekoliko činjenica"
"Na današnji dan osnovan je Antifašistički pokret žena"
"Predsjednica je čestitala Dan antifašističke borbe i zapalila svijeću žrtvama fašizma"
"Antifašisti: Svi su pozvani u Brezovicu"
"Hoće li predsjedničin antifašistički govor u Jasenovcu označiti prekretnicu"
"Puhovski: Antifašizam je arhiviran pojam..."
"Zašto si hrvatski ustaše naprosto ne zakače plavi cvjetić - tajni simbol nacista..."
"Pronašli smo 21 najimpresivniju fotografiju oslobođenja Zagreba"
"Dok se čitav zapadni svijet sjeća Dana D, Hrvatska se autistično bavi svojim domaćim sapunicama"
"Moje ime je Ljubica. Prije 70 godina oslobodila sam Zagreb od fašista"
"Zašto bitka na Sutjesci predstavlja jednu od ključnih točaka u suvremenom identitetu Dalmacije"

Ovih 12 članaka su prvi koji su mi prikazani u tražilici, ali ne jedini koje je Telegram tijekom posljednje dvije godine objavio, a tiču se isključivo tema i događaja iz Drugog svjetskog rata. Mogao bih nabrojati sigurno još bar toliko, ali mislim da ste shvatili poantu. Ne vjerujem da postoji neki news portal u svijetu koji piše više o WW2 od Telegrama, što samo po sebi ne bi bilo toliko loše kad isti taj Telegram ne bi optuživao Hrvatsku da je "opsjednuta ratom".

Možda nisu bili dovoljno precizni u onom antiratnom članku pa su zaboravili reći da njima smeta samo sjećanje na DOMOVINSKI rat, a ne i na onaj prije njega. Ali to možemo samo nagađati. Ovako ispadaju licemjeri i ponudili su nam dobru ironiju.

Zanima vas što ja mislim o tome? Meni ne smetaju obljetnice ni jednih ni drugih. Neka svatko obilježava ono što mu je bitnije. Meni je WW2 manje bitan jer njega nisam proživio, a Domovinski rat sam nažalost proživio i ne bih volio da se tako olako zaborave ljudi koji su stradali. Kad gospođa Modrić spominje ljudska prava, možda propušta primijetiti da nikakvih ljudskih prava mi danas ne bismo imali da nije bilo 1991. godine dovoljno ljudi koji su bili spremni poginuti za svoju i našu slobodu. I to tvrdim ja, koji se ni najmanje ne osjećam domoljubom, to je naprosto činjenica kao što je 2 + 2 = 4. Ali svejedno, ne smetaju mi antifašisti i ne bih im uopće spočitavao spomenute članke da se ne ponašaju tako licemjerno.

O kakvoj je autorici riječ možda najbolje pokazuje njen prošlogodišnji članak, objavljen u Novom listu, gdje je ozbiljno za obljetnicu pada Vukovara predložila narodnu proslavu s balonima i zmajevima:

"Pustite ljude da se 18. studenoga smiju, puštaju zmajeve, trče maraton, slave uspjehe svojih ljudi u fizici i umjetnosti i da cijeli grad pjeva slobodi, budućnosti i miru."

Sad zamislite kad bi netko to napisao za Jasenovac...