Siniša Hajdaš Dončić, predsjednik SDP-a, jučer je u
Podcast inkubatoru pokazao zašto je HDZ čvrsto u Hrvatskoj na vlasti već 10 godina i zašto će vjerojatno biti još toliko. Ovaj docent ekonomije, koji jako voli pričati o ekonomskim politikama, uspio je u dva sata pokazati sve što ne valja u hrvatskim ekonomskim politikama, a da toga ni sam nije svjestan.
Već na samom početku postavlja pitanje:
"Je li normalno da država izdvaja sve više za zdravstvo, broj osiguranika pada, a liste čekanja su sve veće?"Pitanje je odlično, ali on sam nije iz toga izvukao logični zaključak. Logični zaključak bi bio da je sustav loš i da ga hitno treba mijenjati. Umjesto toga, Hajdaš Dončić vjeruje da to nije do sustava, već do ljudi koji njime upravljaju.
Zatim kaže:
"Ja sam Hrvat ljevičar. Kaj sad? Jesam li te zbunio?"Voditelj Ratko Martinović ga je podsjetio da je Davor Bernardić, dok je bio predsjednik SDP-a, rekao potpuno istu stvar, što je pak zbunilo Dončića.
Hajdaš Dončić smatra da ZDS treba kažnjavati "radi mira", a komunističku simboliku ne. Za sebe kaže da je kejnezijanac i da država u Hrvatskoj "nema dovoljan upliv u gospodarstvo".
"U slabije razvijenim dijelovima zemlje, na primjer Slavoniji, država treba pokrenuti neku tvornicu hrane i onda polako izlaziti iz toga. Ne možeš sve prepustiti poduzetništvu jer poduzetništvo nema dovoljno sredstava da nešto pokrene."Gospodin Dončić očito nije informiran pa ne zna da ova država već ima tvornice koje proizvode hranu, odjeću itd. Ovdje država to već radi! A što se tiče državnih tvornica u Slavoniji, mogu iz prve ruke posvjedočiti da su u mome gradu Požegi donedavno postojale dvije tvornice u većinskom državnom vlasništvu koje su se bavile proizvodnjom konfekcije. Obje su propale, a radnice su završile na zavodu za zapošljavanje.
Vjerovati da će država biti bolji poduzetnik od privatnika očita je i stoput u stvarnosti pobijena zabluda koje se SDP-ovci nikako ne mogu riješiti. Uostalom, da je to istina, SSSR ne bi nikad propao, nego bi sad bio najrazvijenija država na svijetu.
Čak ni John Maynard Keynes, ekonomist na kojeg se Dončić poziva, nikad nije predlagao da država osniva tvornice hranom i odjećom. Čak je i Keynes bio svjestan kakva bi to bila pogreška. To nije kejnezijanstvo, to je marksizam.
Dončić se zatim dotakao umjetne inteligencije u kojoj vidi veliki problem za radništvo. Tvrdi da su "plavi ovratnici" (to su fizički radnici i majstori) "već izgubili bitku s robotizacijom" (što naprosto
nije točno), ali Dončić se najviše brine za "bijele ovratnike":
"Što će biti s middle menadžmentom u sljedećih 10 godina? Što će biti s hrpom ljudi koji rade u bankama, osiguravajućim društvima, u računovodstvu, u javnoj upravi, kad algoritmi preuzmu njihov posao?"Kao docent ekonomije trebao bi znati što znači menadžment. To je po definiciji donošenje odluka. Umjetna inteligencija prikuplja i obrađuje postojeće i dostupne podatke. Ona ne donosi odluke. Na ljudima je da iz tih podataka izvuku najbolji zaključak i na osnovu njega donose odluke za budućnost. To ne može AI.
Tako da AI neće moći zamijeniti nikakav menadžment. AI će zamijeniti one koji obrađuju podatke, ne i one koji donose odluke.
Ovdje treba također naglasiti da svaki tehnološki napredak ima značajan utjecaj na tržište rada. To nije ništa novo. Izum automobila smanjio je potrebu za kočijama, kočijašima, uzgajivačima konja. Izum strojeva smanjio je potrebu za obrtnicima. Ali nijedan tehnološki napredak nije smanjio ukupnu potrebu za radnom snagom; svaki je izbrisao dio radnih mjesta u nekim zanimanjima, neka zanimanja potpuno obrisao, ali također je i stvorio nova zanimanja i nova radna mjesta koja prije tog izuma nisu bila ni zamisliva.
Dončić ništa od toga ne uzima u obzir. On se brine za sudbinu prikupljivača podataka i uhljeba kojih je u Hrvatskoj već sada bar dvostruko više nego što je potrebno.
Zatim još jedan biser:
"Zalagat ću se za progresivni porez na bogatstvo, to je ključno. Dio poreza na dobit treba vratiti onima koji stvaraju dobit, a to su zaposlenici, radnici."Prvo, radnici ne stvaraju dobit. Dobit nastaje mudrim ulaganjem. Dobit je doslovno nagrada poduzetniku za ispravno predviđanje budućnosti. Ona nema ništa s radnicima. Radnik radi za plaću.
Porez na bogatstvo je uvela nekolicina zemalja. Švedska i Danska su ga ukinule kad su shvatile da zbog njega država ima niže prihode nego bez njega. Švicarci su ga nedavno
uvjerljivo odbacili na referendumu. Još postoji u Norveškoj, gdje je i dalje jedan od glavnih predmeta rasprave.
Ono što je ključno, to nije način kako se potiče razvoj. Porez na bogatstvo je uvijek i svuda loša ideja, a pogotovo u zemlji koja se razvija. Hrvatskoj trebaju investicije, a sigurno ih nećemo povući ako budemo kažnjavali svaki uspjeh i poduzetništvo.
Kada Dončić kaže da poduzetništvo nije u stanju pokrenuti gospodarstvo u Slavoniji, to je možda zato što nema slobode i prilika. Radi istu grešku kao i njegov prethodnik Peđa Grbin koji se pred izbore prošle godine na N1
hvalio kako je kejnezijanac. Ne možete pobijediti Andreja Plenkovića na njegovom terenu, on je najveći kejnezijanac u Europi.
U jednome je Dončić u pravu - Hrvatska nema stranku desnog centra. Upravo zato je SDP osuđen na poraz svaki put - Plenković je zauzeo sve njihove ideološke položaje, pogotovo u ekonomiji. Lijevo od Plenkovića samo je čisti i ekstremni marksizam. Tako je Plenković sve lijeve stranke u Hrvatskoj zgurao u kut, ostavivši im vrlo malo prostora i to na samom ekstremu.
Plenković igra vrhunski za sebe, ali kad pogledamo sve skupa - hrvatski narod je na gubitku.
