Svako okretanje „poduzetništvu“ i „slobodnom tržištu“ donosi siromaštvo odnosno korupciju, nejednakost i uništavanje radničkih prava, tj. u ovom sistemu pretvaranje radnika u robove, koji će za tog „poduzetnika“ biti priseljeni raditi u katastofalnim uvjetima, za minimalne plaće i neplaćen prekovremeni rad.

Ne, to nisu riječi neke zaposlenice Konzuma ili tekstilne radnice što radi prekovremeno za minimalac. To nije rekla ni neka dugotrajno nezaposlena osoba, frustrirana što nakon mjeseci pisanja zamolbi za posao nije dobila nikakav odgovor. To su riječi jednog mladog poduzetnika. Matija Đolo, 25-godišnji član Radničke fronte i kandidat za gradonačelnika Samobora možda nije najbolje prošao na nedavnim lokalnim izborima (osvojio 444 glasa ili 3%), ali nastavlja graditi karijeru pišući pamflete u kojima su radnici robovi, a poduzetnici poput njega - robovlasnici.

Matija je vlasnik tvrtke, ali ne voli kad ga netko nazove poduzetnikom. Kaže, on je samozaposlen, tako da je njegova tvrtka u 100-postotnom vlasništvu radnika. Netko bi mu trebao reći da je velika većina tvrtki u Hrvatskoj po istoj toj logici "u vlasništvu radnika" jer su većinom vlasnici, tj. poduzetnici, ujedno i radnici. Vlasnici čak nerijetko najviše i rade u svojoj tvrtki, što nije ništa neobično jer oni imaju najviše motiva da tvrtka uspije budući da im je ulog veći nego ostalim zaposlenicima. Vjerujem da Matija to, kao poduzetnik, razumije. Gdje je onda nastao "kratki spoj"?

Kad netko gura takvu antipoduzetničku retoriku, treba znati da bi u socijalističkom društvu njegova tvrtka bila nacionalizirana, a državni komesari bi mu odredili što treba raditi, koliko i za kakvu plaću. Nema poduzetništva ni ekonomskih sloboda! Kad piše protiv slobodnog tržišta, Matija piše protiv sebe. I ne samo protiv sebe, već i protiv svih onih koji bi voljeli i htjeli da se poput njega mogu jednog dana samozaposliti i raditi za sebe. Matija bi to, dakle, onemogućio i sebi i svima nama drugima. Zašto?

Ima još sličnih paradoksalnih primjera. Sjećate se onog lika čije su Facebook statuse nedavno prenosili svi mainstream portali u Hrvatskoj? Čovjek je otišao u Švedsku i onda se hvalio Hrvatima kako je tamo super jer je njegova kćer dobila od škole tablet, može birati kad će što pohađati, ne trebaju kupovati nikakvu opremu i još po nju dolazi taksi svaki dan. I sve to, kaže, "država plaća"! Pritom je "zaboravio" napomenuti da su sve te pogodnosti posljedica vaučerizacije školstva pa se u takvom sustavu škole međusobno natječu za svakog učenika - jer o broju vaučera koje privuku ovisi njihovo daljnje postojanje. Ali ne, to mu nije bila bitna informacija da ne bi Hrvatska slučajno uvela takav "kapitalistički" sistem u kojem možeš birati školu i program, nego je smatrao važnijim preporučiti nam da "država sve plaća". Naši mediji su, naravno, jedva dočekali proširiti takvu demagogiju.

Ili, još bolji primjer, ovi što odu u Irsku pa pišu kako su otišli zbog hrvatskog desničarenja i crkve, šire socijalističku propagandu protiv slobodnog tržišta i nama na Liberal dolaze trolati kako "nije sve u novcu". Alo! Prvo, u Irskoj Katolička crkva drži većinu odgojno-obrazovnih ustanova, zdravstvo je potpuno na dobrovoljnoj bazi, državna socijala je u odnosu na Hrvatsku gotovo nikakva, a zemlja je 9. u svijetu po ekonomskim slobodama! Kud baš u Irsku? Što niste otišli na Kubu? Tamo biste lijepo živjeli s 25 dolara mjesečno, ali novac ionako nije bitan, zar ne?

Svi ovi primjeri su u stvari znak koliko je slobodno tržište superiorno. Čak i njegovi najveći hejteri uživaju u njegovim plodovima. Matija Đolo sigurno ne bi volio da mu država nacionalizira tvrtku i da mu oduzme slobodu upravljanja svojim radom. Ne bi volio niti kad bi država zatvorila granice za slobodnu trgovinu sa svijetom pa kad ne bi mogao nabaviti Ray Ban naočale ili novi tip smartphonea. To su, na primjer, proizvodi velikih korporacija na kojima su radili ljudi diljem svijeta i zahvaljujući toj globalizaciji i slobodnom tržištu, oni su nama dostupni i pristupačni, a Đolo očito voli takve proizvode kapitalizma jer s njima voli pozirati i to na društvenim mrežama koje su opet - u vlasništvu korporacija koje mlate milijarde dolara godišnje. Svima njima i Matija pomaže svojim malim obolom da zarade još više i to je meni super.

Kad antikapitalisti pišu iz Švedske kako je njihovo vaučerizirano školstvo zakon, to je najbolja potvrda da je Milton Friedman, izumitelj takvog obrazovnog sustava, bio genij. To je potvrda da klasični liberalizam funkcionira, kad njegove blagodati hvale, čak i nesvjesno, oni koji ga inače ne vole. Kad se najveći antikapitalisti i mrzitelji slobodnog tržišta odsele iz ove preregulirane polusocijalističke tvorevine u jednu Irsku, ekonomski najslobodniju zemlju Europske unije, to je nesumnjivo pobjeda slobodnog tržišta. Kad najveći zagovornici povećanja minimalca u Hrvatskoj napišu "pozz iz Danske", a u Danskoj nema minimalca, to je pobjeda slobodnog tržišta.

Ljudi se mogu "furati" na ovo ili ono, podizati radničke revolucije u svojoj sobi, svome uredu iz direktorske fotelje. Pisati na najnovijem iPhoneu komentare protiv kapitalizma i "izrabljivanja" radnika. Sve je to furka, u stvarnom životu treba vam slobodno tržište čak i za to.