Postoji nešto što država po tom pitanju može učiniti. Mogla bi, recimo, proglasiti nultu stopu tolerancije za nasilje.

Hrvatska postaje sve opasnija za građane srpske nacionalnosti i goste iz Srbije. To je jasno nakon incidenata koji su se zaredali u Dalmaciji - prvo napad na vaterpoliste Crvene zvezde, koji su tada pojedinci pokušali opravdati navijačkim folklorom, a sada i napad na nekolicinu sezonskih radnika na Braču koji su navodno "isprovocirali" napadače zato što su govorili srpski.

U čemu je stvar? Riječ je o napadačima koji nisu doživjeli rat jer su rođeni nakon njega, tako da nikakve "traume iz rata" ne mogu biti objašnjenje. Pokazuje se da su mahom mlađe generacije, rođene nakon Oluje ili oni koji su tijekom Domovinskog rata bili toliko mali da se ne mogu jasno sjećati ratnih događanja, puno radikalnije u iskazivanju nacionalističke mržnje prema Srbima od nas koji smo taj rat doživjeli na vlastitoj koži i koji imamo ružna sjećanja iz njega, pa i od naših roditelja među kojima su neki i sudjelovali kao branitelji.

To nije slučajno, mlađe generacije su konzervativnije, pa i nacionalistički nastrojene više od starijih generacija. Što je uzrok tome, možemo samo nagađati jer pravih istraživanja nema. Evo prijedloga za društvene znanstvenike, onaj tko provede ozbiljno i *ideološki nepristrano* istraživanje o uzrocima radikalizacije mladih u Hrvatskoj mogao bi se proslaviti jer je to pitanje na koje svi želimo znati odgovor, kako bi se to moglo spriječiti u budućnosti.

Radikalizacija mladih nam šteti svima, cijeloj zemlji. Nije potrebno opet ponavljati onaj argument da je nasilje nepoželjno jer želimo biti civilizirano društvo, a civilizirano društvo odbija i osuđuje nasilje kao odgovor na probleme. Mislim da bi to već trebalo svakom normalnom čovjeku biti jasno. Govorit ću zato o jednom drugom aspektu, a to je ekonomska korisnost, odnosno šteta.

Ogromna gospodarska šteta

Hrvatska dobrim dijelom živi od turizma i naš gospodarski rast svake godine uvelike ovisi o uspjehu turističke sezone. Srbija nam je susjedna zemlja sa 7 milijuna stanovnika, bez izlaza na more. Mnogi Srbi imaju naviku i mogućnost ljetovanja na moru i neki od njih ljetuju u Hrvatskoj, ali sigurno bi ih dolazilo puno više da nema incidenata i toliko vijesti o napadima na Srbe u Hrvatskoj, i to samo zato što su Srbi. Takve stvari odbijaju dobar dio Srba od nakane da ljetuju na hrvatskom Jadranu te iz sigurnosnih razloga biraju Crnu Goru, Grčku ili Bugarsku.

Mi gubimo turiste, one koji bi inače potrošili svoj novac u Hrvatskoj jer, za razliku od Grčke i Bugarske, hrvatska je prednost za srpske turiste što se razumijemo, ne moraju pričati engleski. Ali upravo taj, slični i međusobno razumljiv jezik se pokazao kao najveći problem.

Drugi ekonomski razlog zašto nam mržnja prema Srbima ozbiljno šteti je tržište rada. Hrvatskoj kronično nedostaje radne snage, a u Srbiji je prosječna plaća ispod 500 eura. To znači da bi mnogi od njih rado došli raditi kod nas za tisuću eura mjesečno, što je poslodavcima na hrvatskom Jadranu sasvim prihvatljiva cijena. Dolaze i ovako, ali dolazili bi u puno većem broju da se mnogi od njih ne boje doći.

Budimo realni, njihov strah je opravdan. I koliko god nisam fan jednog Milorada Pupovca, on je s onim plakatom pogodio. Nije lako biti Srbin u Hrvatskoj, pogotovo u Dalmaciji, a još je teže biti srpski turist ili radnik u Hrvatskoj. Čak i oni koji nisu fizički napadnuti, sigurno proživljavaju svakodnevno strah i uvijek moraju gledati oko sebe, razmišljati kako izgovaraju svaku riječ, da im netko ne bi zamjerio.

Dakle, Hrvatskoj mržnja prema Srbima ozbiljno šteti i bilo bi jako korisno za nas da je suzbijemo. A kako se ona može suzbiti, pitate se? Ja sam kritizirao gradonačelnicu Supetra i tako sam privukao dosta negativnih komentara čitatelja Liberala, ali i dalje stojim iza toga da ona nije učinila ništa dobro i da njena zabrana turnira neće niti kazniti nasilnike niti suzbiti mržnju. Postoji nešto što država može učiniti, što bi bilo kudikamo efikasnije i ja se pitam zašto to ne učini.

Što bi država mogla učiniti?

Država bi mogla, recimo, proglasiti nultu stopu tolerancije za nasilje. Svako nasilje. Pa onaj tko fizički nasrne na drugu osobu - iz bilo kojeg razloga - da se ne može izvući s uvjetnom ili sitnom novčanom kaznom, bez obzira na bilo kakva "opravdanja". Jer nema opravdanja za fizički napad. Da dobije minimalno dvije godine zatvora za svaki fizički napad, bez obzira na težinu tjelesnih ozljeda. I da ono "nije prije kažnjavan" ne vrijedi ništa, da ništa ne vrijedi ni ono "bio sam pijan, nisam znao što radim". Ako ne podnosiš alkohol i ne možeš se kontrolirati kad popiješ, onda nemoj piti alkohol!

Da ništa ne vrijedi ni ono "provocirali su nas svojim naglaskom" ili "provocirali su nas svojim dresom" ili "provocirali su nas svojom pjesmom"...Da sva ta opravdanja na sudu ne vrijede ništa i da se za svaki napad ide u zatvor. Jer ne postoji ta "provokacija" koja može opravdati fizički napad.

To bi bila najefikasnija preventivna mjera protiv nasilja. I onda još, ako je nasilje bilo motivirano nacionalnom, homofobnom, vjerskom ili bilo kojom drugom sličnom mržnjom iz predrasuda, da se kazna automatski poveća za godinu dana.

Kako bismo oslobodili u zatvorima mjesta za nasilnike, trebalo bi prethodno potpuno dekriminalizirati marihuanu, tako da se zatvori napune onima kojima je zaista mjesto u zatvoru, a to su nasilnici.

To bi bio najbolji način da oslobodimo društvo od nasilja i osiguramo mir i sigurnost svima - i građanima Hrvatske i stranim gostima koji dođu kod nas ljetovati.

Hrvatski političari bi to lako mogli učiniti, samo trebaju takav zakon izglasati u Saboru. SDP-ovci sad oštro osuđuju napad na Braču, ali oni su 4 godine bili na vlasti i imali su dovoljnu većinu da donesu takav zakon, nisu to učinili, što znači da su jednako odgovorni kao i HDZ. Naš zakon ostavlja prevelik prostor sucima da puste na slobodu nasilnike bez ikakve zatvorske kazne, što se prečesto i događa. Samo strože kažnjavanje nasilja, pogotovo onog iz mržnje, može učiniti neki pomak.

Mediji bi trebali, umjesto što rade PR SDP-ovoj gradonačelnici koja je zabranila turnir, vršiti pritisak na saborske zastupnike i sve parlamentarne stranke. Neka pokažu nultu stopu tolerancije prema nasilju. Baš me zanima hoće li neka stranka to predložiti uopće, a onda i koje će to stranke podržati. Ali po tome ćemo znati jesu li uistinu protiv nasilja ili samo deklarativno.