Trebamo se zapitati što nam je važnije. Je li nama u interesu da susjedu crkne krava ili da i mi i oni imamo više mlijeka?

Premijer Andrej Plenković našao se pod udarom Mosta i još nekih desničarskih stranaka zato što je podržao pristupne pregovore Srbije za ulazak u Europsku uniju. Trebalo bi biti jasno da se iza tih optužbi krije obično politikanstvo, populizam i najjeftiniji pokušaji prikupljanja glasova premda je činjenica da Hrvatska i Srbija nisu u najboljim odnosima i da ima dosta neriješenih pitanja.

Razumijem ljutnju većeg dijela hrvatskih građana koji osjećaju nepravdu zato što srpsko vodstvo, kao i veći dio javnosti, još uvijek ne želi priznati ni izraziti žaljenje što je s područja Srbije na Hrvatsku 1991. godine izvršena strašna agresija koja je dovela do velikog broja žrtava - i vojnih i civilnih - među Hrvatima, Srbima i pripadnicima drugih naroda u Hrvatskoj. Zbog te agresije dogodila se i tragedija tijekom Oluje, egzodus stotina tisuća ljudi iz svojih domova. I dok službena Srbija optužuje Hrvatsku za protjerivanje Srba 1995., nekako odbijaju prihvatiti činjenicu kako i zašto je do toga došlo te da je rat u Hrvatskoj započet puno prije Oluje.

Dakle, razumijem ljutnju hrvatskih građana, pogotovo onih koji su proživjeli ratne strahote (i ja sam među njima), onih koji dan-danas ne znaju za sudbine svojih najmilijih i osjećaju da im Srbija ne želi pomoći da saznaju što se dogodilo. Mnogo je nekažnjenih zločina, mnogo je nepravde nanešeno. Sve to su legitimni razlozi za ljutnju.

Međutim, trebamo biti realni pa prihvatiti činjenicu da se neke stvari neće još dugo promijeniti. Oni će učiti svoju povijest, mi svoju. Međunarodni sud je već presudio da Srbija nije dužna isplatiti nikakvu ratnu odštetu RH pa je svaka nada da će to ikada učiniti potpuna utopija. Sorry, ali ako vjerujete da će nakon te presude Srbija ikada to učiniti, onda ste ludi 100%.

Ovdje neću pisati kako Hrvatska treba pomagati Srbiji radi Srbije jer Hrvatska to nije dužna niti ima ikakvog razloga to činiti. Ali Hrvatska treba pomoći Srbiji da što prije uđe u Europsku uniju radi Hrvatske, za naše dobro, iz dva ključna razloga.

1. Zbog hrvatskog izvoza i uvoza

Narodi se u globalu ne vole, djelomično možda i mrze, političari se uglavnom ne vole, ali gospodarstvenici trguju. Srbija je jedan od najvažnijih hrvatskih gospodarskih partnera. Prema podacima Zavoda za državnu statistiku, Srbija je među top 5 zemalja u koje izvozimo robu i usluge. U 2017. godini hrvatski gospodarstvenici izvezli su u Srbiju robu u vrijednosti oko 5 milijardi kuna. To je oko 5% ukupnog hrvatskog izvoza. S druge strane iz Srbije smo uvezli robu u vrijednosti 4,2 milijarde kuna, što čini Srbiju 6. zemljom po uvozu u Hrvatsku.

Jasno je da bi uklanjanjem carinskih barijera i trošarina hrvatsko gospodarstvo profitiralo. Hrvatski proizvodi postali bi jeftiniji i dostupniji Srbima, što znači da bi se i više prodavali, što znači povećanje profita hrvatskim tvrtkama koje porez na dobit plaćaju u RH. U isto vrijeme pojeftinili bi u Hrvatskoj proizvodi iz Srbije, što znači povećanje kupovne moći za hrvatske građane. Drugim riječima, otvaranjem granice svi smo na dobitku!

Netko je jučer prigovorio na našoj Facebook stranici kako je proizvodnja u Srbiji jeftinija pa bi otvaranje granice štetilo našem gospodarstvu. Ali to je protekcionističko razmišljanje koje potpuno zanemaruje dobrobit kupaca, koji su najrašireniji sloj stanovništva, a brine samo za nekolicinu proizvođača koji se ne mogu nositi s konkurencijom. Ali čak i kad bi to bilo loše, opet je u krivu jer Hrvatska više izvozi u Srbiju nego što uvozi iz nje, što znači da bi čak i iz protekcionističkog ugla od otvaranja granice profitirala Hrvatska više od Srbije.

2. Ne želimo imati moćnog neprijatelja u susjedstvu

Hrvatska i Srbija egzistiraju jedna do druge i morat će prije ili kasnije potpuno normalizirati svoje odnose. Budući da je rat ostavio previše rana, to će biti kasnije, ali će se jednom morati dogoditi. Ako želimo mir i stabilnost za svoju djecu, trebamo raditi na tome da u susjedstvu imamo prijatelje koji dijele naše geopolitičke strateške interese.

Srbija je trenutno u lošoj situaciji po pitanju demokracije i medijskih sloboda. I mnogi u Srbiji su toga itekako svjesni, a više o tome pročitajte u nedavnom tekstu koji je za Liberal napisala kolegica s prijateljskog portala Talas iz Beograda. Srpski narod nalazi se na raskrižju i oni sami tek trebaju odlučiti žele li ići putem liberalne demokracije, slobodnog tržišta i drugih zapadnih vrijednosti ili im je draži putinovski model.

Sami napredak u pristupnim pregovorima i eventualni ulazak u EU nije jamstvo da će procvasti demokracija i da će se povećati slobode, ali uvjeti Bruxellesa mogu itekako pomoći i biti vjetar u leđa nekim liberalnim i demokratskim snagama.

Konstantno optuživanje iz Hrvatske i kočenje pristupanja Srbije u EU samo će pomoći proruskim političkim snagama u Srbiji i još će više radikalizirati srpsko biračko tijelo.

Zadržavanje Srbije na periferiji ili guranje u naručje Vladimiru Putinu znači samo povećavanje daljnjih napetosti u cijeloj ovoj regiji i zadržavanje neprijateljstava jer upravo to je jamstvo Aleksandru Vučiću i njegovim saveznicima da će vladati još dugo i raditi što žele.

Hrvatskoj je u interesu stoga da se situacija u Srbiji poboljša jer to je prvi uvjet za promjene i eventualni dolazak novih ljudi na scenu s kojima će biti lakše razgovarati i o gadnoj prošlosti, ali i o budućnosti koja treba biti vedrija, mirnija i bolja svima.

Kritičari će odmah reći "a kako je Slovenija kočila ulazak Hrvatske?" kao da bi to trebao biti argument zašto bismo onda i mi trebali kočiti Srbiju. To je ono kao kad prvašića u školi istuku starija djeca i onda on kad malo naraste treba tući prvašiće "jer su i njega tako stariji tukli". Nema logike, zar ne?

Hrvati se trebaju pitati što im je veći prioritet. Je li nama bitnije da susjedu crkne krava ili da i mi i susjedi imamo više mlijeka?